Moja priča: Dubravka Hrgarek

“Promatrajući naše članove, primijetila sam da barijere postoje samo u glavi", kaže djelatnica Udruge invalida rada Zagreba

 

“Invaliditet nije prepreka da se vodi aktivan, ispunjen i kvalitetan život”, započela je svoju priču Dubravka Hrgarek (38) iz Zagreba, po struci diplomirana politologinja, zaposlena u Udruzi invalida rada Zagreba kao stručna suradnica za socijalna pitanja.

Postala je osoba s invaliditetom još u djetinjstvu trenirajući tenis, zbog ozljede kuka, nakon čega je morala ići na dva operativna zahvata. S godinama su se problemi povećali te se odrazili i na koljena, tako da sada ima 80-postotno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta. Nažalost, oba roditelja su joj preminula, a oni su također bili osobe s invaliditetom.

Završila je Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer politologija. U Udrugu je došla ove godine u travnju.

“Zaposlena sam putem mjera poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tzv. javnih radova na godinu dana. Usko surađujem sa svim djelatnicima stručne službe te radim na poslovima kojima je cilj približiti našim članovima prava koja mogu ostvariti s obzirom na svoj invaliditet, kao i što bolje ih integrirati u društvo putem brojnih sadržaja koje članstvo u Udruzi nudi. Kolege s kojima radim poznajem tek nekoliko mjeseci, ali ostvarili smo dobru suradnju i komunikaciju, atmosfera je ugodna i poticajna te od njih mogu mnogo toga naučiti i steći vrijedno radno iskustvo koje će mi zasigurno koristiti u budućnosti”, rekla je Hrgarek.

Na pitanje smatra li je li svojim načinom rada promijenila nečiji život te kako, odgovorila je: “Iako ne bih išla toliko daleko da kažem da sam svojim načinom rada promijenila nečiji život, uvijek se potrudim da im svojim pristupom barem promijenim dan, na način da im ga uljepšam. Osmijeh, srdačnost i strpljenje su za to dobitna kombinacija. Na taj način želim postići da im posjet našoj Udruzi bude ugodan i da dobiju pravu informaciju. Po prirodi sam vrlo komunikativna, susretljiva i empatična, što mislim da su izrazito bitne osobine za rad na mojoj poziciji. Povratne reakcije članova u smislu čestih komplimenata da sam vrlo ljubazna mi daju za pravo misliti da im pristupam na pravi način.”

Vazano za lijepe i eventualno loše trenutke u Udruzi, navela je: “Svaki put kad uspijemo pomoći nekome, na način da se uz našu pomoć uspije riješiti neki problem, ostvariti neko pravo ili si samo ispuniti dan druženjem, lijepo je iskustvo. Suprotno tome, nemogućnost da se ne može pomoći osobama s invaliditetom zbog raznih barijera, bilo pravnih, birokratskih, financijskih ili bilo kojih drugih, pa čak i onih ljudskih, osobno me jako frustrira. Također me često ražaloste sudbine nekih ljudi koji nam se nemali broj puta otvore u razgovoru i koje su često vrlo teške.”

Hrgarek konkretno radi na informiranju članova o njihovim pravima i povlasticama te o načinima kako ih ostvariti.

“Za aktivnosti kojih imamo pregršt u našem Klubu invalida rada, i to sportskih, edukativnih, likovih, zabavnih itd., zaduženi su kolegica i kolega kineziolozi koji ih vode. Moram naglasiti da je veliki broj naših članova uključen u spomenute aktivnosti i da je to idealan način da se i kroz međusobno druženje rekreiraju, educiraju pa na kraju i zabavljaju”, napomenula je.

Kako u radu nailazi na veliki broj ljudi, pitali smo je što smatra da je potrebno da bi osobe bile sretne, prihvaćene, na što nam je rekla: “Ponajprije, da ih se integrira u sve sfere društvenog života, da se osjećaju korisno i potrebno, da budu što aktivniji te da ih ne diskriminiramo u bilo kojem smislu, nego da ih promatramo kao ravnopravne članove našeg društva. Svatko od nas može pomoći i pristupiti im na pravi način kako bi se osjećali prihvaćeno i dostojanstveno.”

“Promatrajući naše članove, primijetila sam da barijere postoje samo u glavi. Kod većine naših članova invaliditet uopće nije vidljiv iz razloga jer se oni svojim načinom života tom invaliditetu ne prepuštaju, već mu prkose na različite načine. Mislim da najbolju poruku odašilju upravo takve osobe, poput primjerice jedne naše članice koja ne samo da aktivno sudjeluje na našim aktivnostima, izletima, medijskim nastupima, već je i dugogodišnja volonterka koja vodi vježbe u našem Klubu”, zaključila je.

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti