Hrvatski savez OSIce: Duboko nas je pogodila izjava Matka Glunčića o našoj djeci s teškoćama u razvoju

Hrvatski savez OSIce uputio je reakciju na izjavu državnog tajnika u MZOS-a Matka Glunčića kako su za neuspjeh naših učenika (PISA istraživanje) djelomično kriva djeca s teškoćama u razvoju te nacionalne manjine. Reakciju OSIca In Portal objavljuje u cijelosti

Matko Glunčić

Duboko nas je pogodila izjava državnog tajnika u MZOS Matka Glunčića kako su za neuspjeh naših učenika (PISA istraživanje) djelomično kriva djeca s teškoćama te manjine.

Podsjećamo državnog tajnika kako i među djecom s teškoćama postoje izuzetno inteligentna djeca koja ostvaruju velike uspjehe i ulažu ogroman trud.

Ujedno smo vrlo sretni što gospodin državni tajnik nije živio u vrijeme Nikole Tesle jer bi ga vjerovatno poželio izolirati s obzirom na njegov Aspergerov sindrom.

Najmanje što gospodin državni tajnik može učiniti je ispričati se javno svim učenicima s poteškoćama koji su sustavno zakinuti za prilagodbu sadržaja i načine individualiziranja odgojno obrazovnih programa.

Nadamo se da će gospodin državni tajnik posjetiti centre odgoja i obrazovanja, te škole koje učenici s poteškoćama pohađaju kako bi se osobno upoznao s uvjetima u kojima se učenici obrazuju.

U nastavku u cijelosti prenosimo pismo jednog roditelja djeteta s poteškoćama:

"Nekako ne mogu odagnati ovaj osjećaj gađenja prema izjavi državnog tajnika u MZOS koji je kao razlog lošeg uspjeha naših učenika na testiranju naveo kako su uspjeh kvarili učenici s posebnim potrebama i manjine.

Iako sam svjesna činjenice kako moje riječi neće doprijeti do njega, te kako ga niti ne zanimaju, moram ih ipak izbaciti iz sebe.

Kao prvo imam dvije predivne kćeri, jednu trinaestogodišnjakinju, učenicu sedmog razreda i jednu jedanaestogodišnjakinju koja ima višestruke teškoće i učenica je trećeg razreda .

Uopće se ne želim baviti njihovim usvojenim akademskim vještinama nego njihovom ljudskošću, te životu u zajednici neurotipičnih i neurorazličitih.

Ponosna sam na uspjeh i odlične ocijene moje kćeri koje su isključivo odraz njezinih vlastitih snaga i upornosti, te snalažljivosti koju je stekla djelomično zbog okolnosti života uz svoju sestru kojoj je bila potrebna sva naša roditeljska snaga kako bi imala što kvalitetniji život u okvirima svojih mogućnosti.

Vi kažete kako djeca s poteškoćama ruše prosjek. Bez da ste imalo promislili o svojim riječima koje su poput oštrice noža pogodile svako srce roditelja koji se iscrpljuju do krajnjih granica kako bi osigurali svome djetetu sve ono što mu je sustav, kojeg ste i vi dio , bio dužan osigurati.

Navest ću samo neke od primjera koji dokazuju koliko je mojoj kćeri upravo različitost njezine sestre pomogla u njezinom osobnom rastu.

Koliko je učenika danas sposobno u dobi od 10 godina skuhati obrok, kompletan ručak, računajući i kupovinu kako bi pomoglo njegovati roditelja?
E pa vidite, moje dijete je to u stanju. Bez imalo razmišljanja .

Koliko djece zna prepoznati osjećaje svojih vršnjaka i otvoreno razgovarati o njima ? Da, vama nebitno, no emocionalni rast je itekako bitan u svakome društvu.

Koliko dijete može narasti i naučiti u blizini djeteta s teškoćama o medicini, psihologiji i ostalome ?

Znate li vi da se ja ne sjećam kada sam zadnji put pregledala domaći rad svoga djeteta, ispitivala ju ili nešto slično.

Znate li da moje 13-godišnje dijete sebi navija budilicu u 6 ujutro kako bi ponovila, pripremila se za školu , otišla u trgovinu i to tapkajući na prstima vrlo često kako ne bi probudila sestru, oca ili mene? Naravno jer je dovoljno svjesna ponekad besanih noći koje dolaze u sklopu dijagnoze. Nije li ona onda puno naučila o empatiji?

Još uvijek mislite kako vam djeca s teškoćama ruše prosjek?

Možete li samo probati okrenuti sliku i promisliti koliko tek mogu upravo pomoći djeca s teškoćama? Naučiti neurotipične o različitosti, strpljenju, upornosti!

Žao mi je što to vaš, očito savršeni um, ne može shvatiti.

Jer dok vi, skupa s našim obrazovnim sustavom, kao mjerilo znanja stavljate bubanje činjenica napamet ne primjećujete koliko zatupljujete djecu i potičete njihovu nesnalažljivost u svakodnevnim stvarima.

Žao mi je što ne znate prepoznati kapacitet djeteta te mu onemogućujete rast u područjima u kojima je nadareno. Nego ih trpate u isti koš.

U koš u kojem smetaju djeca s teškoćama i manjine.

Osnujte opet geta i potrpajte sve one drugačije u njih. I onda uživajte u svojoj savršenosti. Ali to neće promijeniti rezultate nikakvih testiranja." D.S.

Hrvatski savez OSIce