Pogled iz kolica Ante Raosa: Zašto Hrvatska nije poželjna destinacija za turiste s invaliditetom

U Europskoj uniji više od 30 milijuna osoba s invaliditetom godišnje odlazi u razna turistička središta, ali Hrvatska nije ubilježena na toj karti

 

Nekako mi se čini da nikome nije stalo, zadovoljni smo postojećim stanjem. Dok nam mladost odlazi, starost usamljena umire, a sela nam postaju gola pustoš obrasla korovom i dračom. A mi, kao da to nije naša briga, kao da se to događa nekome drugome. Hvalimo se gospodarskim uzletom, a najveće tvrtke su pred blokadom, pred stečajem.

Ponekad se pitam jesmo li mi zaslužili ovo prekrasnu parcelu na zemaljskoj kugli. Imamo sve prilike, ali kao da ih ne znamo iskoristiti, a i kako ćemo kada smo se odlučili na 'rodijački sustav', kad smo se odlučili na podobne a ne sposobne. Još ne mogu vjerovati koga mi to biramo da nam kroji sudbinu, kome smo povjerili svu ovu ljepotu koja je nama povjerena. Iako bih mogao pisati na široko o raznim temama, samo ću ukazati na jednu mogućnost koju nam nosi zdravstveni turizam i turizam za osobe s invaliditetom.

Hrvatska je iz raznih europskih fondova dobila mogućnost potrošiti do 2020. godine 420 milijuna eura samo na adaptaciju i prilagodbu postojećih turističkih objekata. Ako pogledamo koliko je u Hrvatskoj zapuštenih i napuštenih objekata mislim kako je navedena suma nedostatna da se sve ponovo stavi u službu, od čega bismo svi imali koristi. Ako gledamo napuštene i zapuštene škole u manjim mjestima i selima otvara se ogromni prostor za stvaranje novih sadržaja, a koji će dovest do novih vrijednosti. A da ne spominjem razne planinske domove i šumske kućice gdje bi se razvijao zdravstveni i turizam za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Što je s otocima koji su odavno opustili? Jedan pozitivan primjer je otok Vis gdje već imamo osmišljen zdravstveni turizam, koji svjedoči kako sezona može trajati i po osam, devet mjeseci. A da ne govorim o napuštenim vojarnama i vojnim objektima koji su postali prostor za odlaganje smeća.

Žalosno je da tako ogroman kapital propada, dok je naša mladost u naponu snage i puna ideja koje ovdje nema priliku prezentirati zbog politike koja razumije samo sebe. Ako gledamo samo Europsku uniju, više od 30 milijuna osoba s invaliditetom godišnje odlazi u razne turističke destinacije, ali Hrvatska nije ubilježena na toj ruti. Pitamo li se zašto? Odgovor je jednostavan: mi nemamo infrastrukturu prilagođenu osobama s invaliditetom kako bi mogli uživati kulturnim i prirodnim ljepotama Lijepe naše.

Usluge 'all inclusive', gdje ćemo osobama s invaliditetom, djeci sa teškoćama u razvoju, roditeljima, osobama treće dobi pružiti razne sadržaje, s mogućnošću radne terapije, to je put koji nam otvara vrata kvalitetnom i zdravom turizmu, ali i nizu drugih pozitivnih promjena. Razmišljamo li na takav način vidjet ćemo kako će nam se dogoditi potreba za visokoškolovanim i kvalitetnim radnim kadrovima. Vidjet ćemo kako će nam se dogodit oživljavanje manjih mjesta i sela, kao i raznih turističkih sadržaja u sklopu prirodnih okruženja, gdje su izgrađeni razni planinarski domovi ili lovačke kuće. Oživljavanje otoka svakako je posebna prilika koja nam pruža i dodatne mogućnosti.

Rad je odvažnost hrabrih ljudi koji ne vide prepreke već priliku. Mi trebamo takve osobe koji će otvoriti prostor znanju i inteligenciji, a koji će nadograditi i izgraditi zajednicu u kojoj ćemo imati svi priliku živjeti ono što nam je povjereno.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti