Pogled iz kolica Ante Raosa: Kako srušiti arhitektonske barijere koje zagorčavaju život osobama s invaliditetom

Trebaju nam osobe koje će biti povjerenici pri institucijama vlasti, ljudi koji će znati organizirati zajednicu jednakih mogućnosti. Ljudi koji će znati stvoriti pozitivno okružje temeljeno na realnim potrebama

 

Imao sam nedavno priliku razgovarati s jednim arhitektom koji je stekao ugled u Njemačkoj o tome kako oni vide i kako oni rješavaju arhitekonske prepreke za Osi populaciju. Ostao sam zapanjen koliko su i sami Nijemci nesnalažljivi kada su u pitanju te barijere. Kao i kod nas, pod krinkom poštivanja različitosti, opterećujemo turističku industriju u rješavanju barijera na način koji nije funkcionalan i koji ne nudi kvalitetna rješenja.

Kod nas hoteli s pet zvjezdica moraju imati prilagođene sobe za osobe s invaliditetom, pristup restoranu i dvoranama za edukacije, moraju imati parkirno mjesto, i tome slično. No nemaju obavezu prilagoditi ulaz u bazen ili more, da ne spominjem sadržaje za provod i zabavu.

Trošak uređenja sobe za osobe s izazovom invaliditeta trostruko je veći od gradnje 'obične' sobe. Naime, kupaonice su obično veće dva do tri puta, sobe za najmanje desetak četvornih metara, što predstavlja ogromne troškove za investitora. Nije stvar u tome što će se kupiti određena oprema za tako uređene sobe, trošak je u veličini kvadrata za tu namjenu. I tako hoteli, nažalost, ostaju tek djelomično prilagođeni osobama s invaliditetom.

Isto tako, u toaletima se najčešće montiraju kade koje imaju dizalice koje jedan dio osoba s invaliditetom ne može koristiti. I u ovim poslovima očito je kako nam je najvažnije zadovoljiti formu, a ne korisnika ili gosta.

Pod krinkom prava na različitost zakon obvezuje investitora na prilagodbu određenog broja soba za osobe s invaliditetom koje – kakve li ironije - većinom godine budu prazne. Nekoliko je razloga koji to uzrokuju. Prvi je da gosti vežinom ne žele odsjesti u sobi za osobe s invaliditetom. Zašto, ne znam, ali je tako. Drugi razlog svakako je cijena: jako mali broj osoba s invaliditetom može platiti noćenje u takvim hotelima, jer oni s pet zvjezdica su jako skupi, a cijena sobe za osobe s invaliditetom je astronomska. I treći razlog - infrastruktura hotela nije kvalitetno prilagođena za provode i razonode. Dakle, prilagodba prostora osobama s invaliditetom je nefunkcionalna i treba se posvetiti nekom novom modelu koji bi trebale sugerirati same osobe s invaliditetom u suradnji s arhitektima. Moramo početi razmišljati kako smo svi isti, naši fizički ili intelektualni izazovi ne smiju biti teret zajednice. Moramo stvari postaviti na pravo mjesto i na pravi način.

Svi smo mi dio rješenja i kao takvi moramo ukazati na mogućnosti koje će zajednici olakšati rušenje postojećih barijera. Zašto, primjerice, svaka soba ne bi imala vrata na kupaonici od 90 centimetara, isto tako i ulazna vrata. Umjesto kade koju ne možemo svi koristiti, možemo imati preklopne stolice, usto za kupanje koristiti i vlastita kolica. Današnja tehnologija nam omogućuje niz sadržaja koji su prilagođeni potrebama pojedinaca s invaliditetom. Ako neke stvari gledamo s pozicije osobe s invaliditetom onda to moramo potpuno 'zaživjeti' kako bi došli do pravog rješenja.

Ovaj primjer s hotelima tek je ilustracija za potrebu rušenja arhitektonskih barijera, a što bi trebale 'kreirati' same osobe s invaliditetom u suradnji s arhitektima.

U razgovoru s gore navedenim arhitektom nisam naišao na neke pogrešne ili loše stavove. I oni, arhitekti, imaju želju učiniti najbolje za nas, a mi smo ti koji ćemo to iskomunicirati sa zajednicom kako bi mogli najkvalitetnije usmjeriti investitore u saniranje postojećih izazova.

Svatko od nas želi život dostojan čovjeka i imati maksimalne uvjete za suočavanje s brojnim izazovima. Zato nemamo pravo stajati u zapećku i pravdati se kako mi tu ništa ne možemo. Možemo, i to jako puno! Možemo ovu zajednicu učiniti sadržajnijom i bogatijom, koja razumije svakoga pojedinca.

Zato su nam potrebne osobe koje će biti povjerenici pri institucijama vlasti, ljudi koji će znati organizirati zajednicu jednakih mogućnosti. Ljudi koji će znati stvoriti pozitivno okružje temeljeno na realnim potrebama.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti