Pogled iz kolica Ante Raosa: Priča o "skupim lijekovima" postala je "politički jeftina"

Uvođenjem novog fleksibilnijeg i održivog modela - sustavno riješenog procesa korištenja dostupnih i novoizgrađenih alata - otvaramo mogućnost istinske integracije osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u sve pore zajednice

 

Tresla se brda rodio se miš. Možda je to najbolja misao koja govori o rješenju koje je ponudio Splitsko-dalmatinski župan Boban. Odlukom o uplati pola milijuna kuna na žiro račun koji je otvoren pri Vladi za inovativne lijekove, konkretno za lijek spinarzu, nije ništa drugo nego –brigo moja pređi na drugoga.

Nisam od onih koji će reći -bolje išta nego ništa- ja volim stvari rješavati konkretno i u potpunosti, volim sustavna rješenja. Znam kako je potez župana Boban i njegova gesta ponukana dobrom namjerom, znam kako njegov potez ima isključivo za cilj pomoći djeci, ali, nažalost, ovo nije sustavno rješenje. Ovo, naime, djeluje kao čisti populizam, iako moram reći, poznajući župana Bobana, kako on nije čovjek koji nastupa isključivo da bi se svidio javnosti.

Bobanova ideja da svaka lokalna i regionalna institucija vlasti uplati određeni iznos za nabavu lijeka je neostvariva. Teško je očekivati kako će se i ostale institucije vlasti priključiti Bobanu jer mnoge lokalne zajednice nemaju ni za vlastito poslovanje, a kamoli za izdvajanje određenih sredstava za potrebe skupih lijekova.

Isto tako, nisu svi lokalni i regionalni čelnici karakterno isti. Mediji koji su trebali svojim istupima potaknuti i ostale čelnike institucija vlasti da se ugledaju na župana Bobana, posvetili su se nekim drugim, za njih važnijim temama, njima je sada top tema "komšija i njegovo šetuckanje po Lijepoj našoj".

Boban je dakle u svojoj županiji donio odluku o uplati pola milijuna kuna Fondu za skupe lijekove. A to, priznat ćemo, nije put za sustavno rješenje ovog izazova.

Pitam se, zašto se nije mogla donijeti odluka da Splitsko-dalmatinska županija na godišnjoj razini uplaćuje u određeni fond (osobno predlažem Fond nacionalne solidarnosti) 2 posto proračunskih sredstava Županije. I onda pozvati sve ostale institucije vlasti na svim razinama da se uključe u isto i da svojim sudjelovanjem na sustavno punjenju fonda i tako budu graditelji jednog humanijeg društva. Znam da je to puno, ali 12,5 posto građana ove države su osobe s invaliditetom ili djeca s teškoćama u razvoju. Kao takvi, zakinuti smo za mnoga ljudska i građanska prava.

Ono što mene u ovom trenutku brine svakako je jedna humana gesta župana Bobana: to ne smije biti samo čin dobre volje pojedinca koji želi učiniti nešto poticajno za društvenu zajednicu. Bez obzira što je ova odluka pomalo i populistička ona je trebala biti poticaj čitavoj zajednici na intervenciju dok se ne dogodi sustavno rješenje. Pretpostavljam kako roditelji djece koja boluju od mišićne atrofije na čelu sa Anom Alapić neće odustat od sustavnog rješenja i vjerujem kako će ustrajat u borbi za pravo na liječenje vlastite djece. Znam kako postoje kvalitetna rješenja za izgradnju humanog društva koje će znati i moći odgovoriti svi izazovima koje se dogode u zajednici.

Integracija osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u svakodnevni život otežana je i nedovoljno se realizira prvenstveno zbog nedovoljno prepoznatih potencijala i mogućnosti istih, ali i zbog objektivno drugačijeg (mogućeg) intenziteta njihovog prilagođavanja promjenjivim uvjetima suverenog društva. Posljedica je to raskoraka između različitih i brojnih zahtjeva koji se postavljaju pred suvremenog čovjeka i sveprisutnih povijesnih modela koji se koriste u nastojanju integriranja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

Nažalost, zbog tradicionalnog i nepromijenjenog dizajna isti su razvili i angažirali različite instrumente za pomoć osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju koji ne ostvaruju željene rezultate. Tako imamo rezultate učinka koji nisu primjereni količini alociranih resursa, iako je nerijetko uložen golemi trud svih dionika tog procesa. Razlog tome je svakako neorganizirani sustav, ali i nedovoljna pripremljenost ciljane društvene skupine za značajnije pomake prema učinkovitijem i suvislijem korištenju alociranih resursa.

Stoga,uvođenjem novog fleksibilnijeg i održivog modela - sustavno riješenog procesa korištenja dostupnih i novoizgrađenih alata - otvaramo mogućnost istinske integracije osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u sve pore zajednice.

Stoga mislim da nas čin župana Bobana potiče da svi zajedno potenciramo uspostavu fonda koji će sustavno i trajno riješiti ili ublažiti izazove osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te im sukladno njihovim mogućnostima osigurati integraciju u zajednicu.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti