Moja priča: Janko Celjak

Janko je krenuo u odlučnu borbu za pravo razvedenih očeva da budu ravnopravni roditelji svojoj djeci 

 

"Sustav dozvoljava konflikte, a ne predviđa mjere i sankcije u vezi suradnje roditelja koji su se rastali", rekao je između ostalog Janko Celjak, koji je počeo dizati glas protiv diskriminacije razvedenih očeva od strane nekih centara za socijalnu skrb koji su, gotovo u pravilu, naklonjeni majkama.

"Htio bi upozoriti na nedjelotvornost sustava socijalne skrbi u istovjetnim pravima roditeljstva kao i nefunkcioniranje pravosudnog sustava, a sve na štetu malodobne djece", napisao je Janko u svom obraćanju našoj redakciji.

Inače, rođen je u Zagrebu u ožujku 1961., a radi u farmaceutskoj kompaniji Teva – Pliva te ima više od 30 godina radnog staža. Po zanimanju je inženjer prometa i ima vrlo odgovorne zadatke u proizvodnji farmaceutike.

Zgrožen je neadekvatnim postupanjem svoje supruge, koja je dopustila da djeca ne završe redovito osnovnu školu pa je jedno od djece ponavljalo sedmi razred, a drugo četvrti. A, po njemu, sustav je to dopustio bez ikakvih kazni za bilo koga.

Stoga traži odgovornost majke, kao i nadležnih centara za socijalnu skrb.

Do današnjeg dana, kaže Janko, još nitko nije odgovarao po Zakonu o osnovnoškolskom obrazovanju, kao ni po Obiteljskom zakonu u smislu zanemarivanja maloljetnih osoba i njihovih obaveza.

Janko je naveo i kronologiju postupaka i događaja na koje je probao utjecati i ostvariti svoja roditeljska prava unazad nekoliko godina, od razvoda braka 2013., a sve 'u svrhu dobrobiti svoje malodobne djece', kako je istaknuo.

Bračnu zajednicu osnovao je 1998., u braku je rođeno troje djece, i to 1999., 2002. i 2006. godine. Do raskida braka došlo je 2013. godine, a u vanbračnoj zajednici s novim partnerom supruga je rodila djevojčicu.

Kako je supruga tvrdila da je suprug vršio nasilje nad njom, a on i nadalje ostaje kod tvrdnji da se radilo o sasvim suprotnom, nakon rastave pravomoćnim sudskim rješenjem naloženo je nadležnom Centru za socijalnu skrb da u okviru prava roditeljstva organizira dva puta mjesečno susrete njega kao oca i djece.

"Iako su susreti mene kao oca i djece od Centra za socijalnu skrb organizirani, njihova majka je iste ignorirala te djecu nije dovodila na naše susrete. Činjenično stanje utvrdili su i nadležni centri socijalne skrbi, kao i činjenicu da majka zanemaruje redovito školovanje djece", rekao je Celjak.

Najgore mu je podnijeti što djecu nije vidio više od dvije godine - sinove od 2016. i 2017. - mada tvrdi da redovito ispunjava financijske obaveze prema njima. Zadnji puta vidio je djevojčicu u siječnju ove godine.

Celjak se pita: "Dokle će to morati podnositi? Zar ne postoje hitni instrumenti u takovim situacijama? Zašto se ne provode u svim slučajevima kako se ne bi dogodila diskriminacija razvedenog oca? Iako sam višekratno upozoravao nadležne centre za socijalnu skrb, kao i pravosudne institucije na stanje stvari, sustav u proteklih pet godina nije reagirao", kaže Celjak.

Ogorčen je, osjeća se bespomoćnim.

Razvodom braka prestaje brak, ali ne i roditeljska skrb. Međutim, Celjaku uloga roditelja nije omogućena i zbog toga jako pati. Jer, kako ga dugo djeca nisu vidjela, nemaju ni 'osjećaja' za njega pa ponekad niti ne žele da ga vide.

Celjak inzistira na ravnopravnom roditeljstvu, što očekuje i od Obiteljskog zakona. Kako je to za njega još uvije nedosanjani san, bio je prisiljen izaći u medije kako bi i svojim primjerom senzibilizirao javnost.

"Vidjet ćemo kako će se odvijati situacija. U dugogodišnjoj borbi najvažnija su mi djeca. Iako su prošla kroz teško iskustvo, bitno je da žive u zdravoj sredini i ne ponesu u život traume. Ako im ne uspijem pomoći u ovoj zemlji, postoji Europski sud za ljudska prava. Rješenja za ravnopravno roditeljstvo postoje, samo ih treba provesti uz pomoć nadležnih institucija, koje se do sada nisu pokazale učinkovitima na tom polju", zaključio je Janko.

Na kraju Janko postavlja pitanje: nisu li djeca nakon razvoda najvažnija? Zar ona nemaju pravo na svoje mišljenje? Zar je moguće da se postupci ne mogu ubrzati, promijeniti, po potrebi spriječiti ili ublažiti, a sve kako ne bi obilježili djecu za cijeli život?

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti