ZABILJEŠKE ANITE BLAŽINOVIĆ Djeca s teškoćama u razvoju u redovnom obrazovnom sustavu

Uvriježeno je mišljenje da pomoćnik u nastavi samo prepisuje s ploče i piše zadaće - ako je tako, to je samo medvjeđa usluga djetetu


U jednoj od svojih prvih zabilješki na In Portalu dotaknula sam se djece s teškoćama u razvoju uključenim u redovni obrazovni sustav. Tada sam rekla da je svakako pozitivno to što se sve veći broj djece s poteškoćama u razvoju ima mogućnost uključiti u redovni obrazovni sustav, ali i da je potrebno dobro odvagnuti hoće li dijete moći pratiti program u redovnoj školi, hoće li moći pratiti prilagođeni program unutar redovne škole , ili je možda ipak bolje upisati dijete u odgojno-obrazovnu ustanovu Goljak tipa gdje su manji razredi i stručnjaci se bave isključivo djecom s poteškoćama, a nemaju još 30-ero djece bez poteškoća kojima se treba posvetiti. I dalje sjedim kod tog mišljenja jer nikad nažalost neće baš svako moći biti uključeno u redovi obrazovni sustav i nije nitko tome kriv, ni dijete, ni roditelj, ni sustav obrazovanja – jednostavno stupanj poteškoća kod djeteta diktira svoje i treba mu se znati prilagoditi bez ogorčenosti i nerealnih očekivanja.
Danas ću se dotaknuti djece za koju je procijenjeno da mogu 'plivati' u redovnom obrazovnom sustavu  i pomoćnika u nastavi, bez kojih je plivanje više nalik utapanju.
Idemo redom! Pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu pomoć učeniku ili skupini učenika tijekom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, socijalnu, senzornu i motoričku aktivnost učenika, pomoć u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, pomoć u socijalnom uključivanju, u svakodnevnim školskim aktivnostima, a sve prema programu rada koji je usklađen s potrebama svakog učenika.
Pomoćnik u nastavi može postati osoba sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem koja je prošla dodatnu edukaciju i, što je najvažnije, osoba koja ima sklonost za obavljanje ovog specifičnog posla. Pomoćnici u nastavi mogu biti studenti apsolventi Edukacijsko -rehabilitacijskog fakulteta, Učiteljskog fakulteta, drugih fakulteta, psiholozi, pedagozi, kao i nezaposleni edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci, učitelji, pedagozi i psiholozi.
A sada na red dolaze problemi jer očito ništa ne ide bez njih kad su djeca s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u pitanju.
Prvo i osnovno, i kako to već biva, ni pomoćnika u nastavi nemaju svi kojima treba. Zna se dogoditi da dijete dođe i do viših razreda osnovne škole, a pravo na pomoćnika ne može ostvariti iako ima pravo na njega . Redovno se događa pomutnja s početkom  nove školske godine i 'drž nedaj' hoće li dijete imati taj prevažan vid podrške. Malo je više smiješno da djeca moraju ispaštati čak i grad u kojem žive jer broj asistenata koji je dostupan u Zagrebu možda nije i u Požegi. Sve se opet svodi na projekte, županije, pusta odobravanja i kidanje živaca, uglavnom roditeljskih.  Problem je i što su sami pomoćnici  u radu s djecom u školi kao na nekoj među stanici, studenti, apsolventi, pripravnici koji nemaju ugovor o stalnom radnom odnosu pa se često mijenjaju i dijete tijekom osnovnoškolskog obrazovanja promjeni nekoliko pomoćnika u nastavi što uopće nije dobro jer se dira u ustaljeni ritam djeteta i pitanje je koliko se brzo dijete može naviknuti na novu osobu i nova osoba na njega. Ono što uopće nisam znala da je moguće, ali izgleda da je moguće jer se događa – da više djece dijeli jednog pomoćnika. Mogu si samo zamisliti kaos u glavi tog pomoćnika i te djece, ni kod jednog djeteta nije prisutan u potpunosti, samo rastrgan. 
Veliki problem je i nekakvo uvriježeno mišljenje da pomoćnik samo prepisuje s ploče i piše zadaće što uopće ne bi smjelo biti tako, ako je tako, to je samo medvjeđa usluga djetetu. Ako dijete ne može pisati, čemu da mu piše netko drugi? Radite s njim na usmenoj bazi, pomoću komunikatora, ne znam ni ja čega jer nisam stručna, ali vi bi trebali biti. Cilj bi trebao biti poticanje djeteta na samostalno rješavanje školskih obveza, u okviru mogućnosti, izvlačenje maksimuma iz svakog djeteta, cilj bi trebao biti pomoći djetetu da unatoč poteškoćama sudjeluje u svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima, a da bi se u tome uspjelo svi uključeni u proces moraju raditi kao jedan, što često nije slučaj jer učitelj i pomoćnik ne surađuju dovoljno. Sam učitelj se često uopće ne zna prilagoditi situaciji i to dovodi do toga da ni pomoćnik ne može adekvatno pomoći djetetu, onda dolazi do kolapsa koji se prelama preko leđa djeteta s poteškoćama koje sjedi u razredu prilično izolirano, izgubljeno, bez mogućnosti da se osjeća dobro jer nitko ne zna kako s njim, ako učiteljica ne zna što bi s njim, vjerojatno neće dobro raditi ni na tome da ostali učenici u razredu dijete s teškoćama prihvate kao ravnopravno. Idealno bi bilo i da dijete pomoćnika dobije na početku školovanja i da ga isti prati do kraja, da su uz učitelja i pomoćnika uključeni i psiholozi, pedagozi, defektolozi kako bi dijete zaista dobilo punu podršku u  razredu, a ne samo pavo na papiru. Pitala sam roditelje kakva su im iskustva na ovu temu i vrlo su šarolika, od vrlo pozitivnih iskustava do vrlo negativnih, idemo barem ka tome da barem većina djece s poteškoćama bude sretna u redovnom obrazovnom sustavu i da mogu iskazati svoje potencijale.
Vrijeme je za zaključak! Svako dijete koje to može, koje ima intelektualni kapacitet mora biti uključeno u redovni obrazovni sustav, dobiti svog pomoćnika u nastavi, a da se pritom vodi računa da taj pomoćnik ima kompetencije za rad s djecom s poteškoćama, znači bilo bi dobro da taj posao rade ljudi koji imaju neko formalno obrazovanje u nastavničko – pedagoškom smjeru, dobar trag  prema tome su  programi osposobljavanja za obavljanje poslova pomoćnika u nastavi u radu s djecom s teškoćama, ali ne oni od 20 sati koji pomoćnici znaju polaziti, kakav stručnjak možeš postati u 20 sati, čega stručnjak? I donesite više pravilnik o pomoćnicima i asistentima u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju, neka to bude prvi korak velike  kurikularne reforme obrazovanja, za koju me zapravo jako zanima kakve će sve promjene, nadam se na bolje donijeti učenicima s poteškoćama u razvoju. Uložite u kvalitetnu podršku učenicima s poteškoćama u razvoju danas da bismo svi dobili kvalitetnije obrazovane ljude sutra, ljude koji unatoč poteškoćama, invaliditetu imaju znanja potrebna ovom društvu, koji tim istim znanjem zarađuju svoj kruh.
Piše: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti