ZABILJEŠKE ANITE BLAŽINOVIĆ Kako neki roditelji zlostavljaju svoju djecu kad postanu 'odrasle osobe s invaliditetom'

Roditeljsko zlostavljanje često se događa pod krinkom požrtvovnosti i u skladu s 'interesima' osoba s invaliditetom


Danas ću načeti temu koju je uvijek lakše staviti pod tepih i praviti se da se problemi takve vrste događaju nekom drugom ili da nisu toliko prisutni, ali jesu i to puno prisutniji nego što mislite. Vjerujte, uopće nije rijetkost da djecu s invaliditetom, kasnije odrasle osobe zlostavljaju roditelji, konkretno, povod ovom tekstu su roditelji njegovatelji koji svojoj punoljetnoj djeci doslovce ne daju da dišu. Prije nego li me neki roditelj zgrabi za gušu u smislu kako ja to mislim jer su to sve redom ljudi koji žive za svoju djecu i žele im sve najbolje, moram reći kako  doista vjerujem da većina roditelja osoba s invaliditetom, bez obzira imali status roditelja njegovatelja ili ne, požrtvovno rade sve u najboljem interesu svoje djece, da izvlače maksimum iz djece, potiču ih na samostalnost i daju im slobodu odlučivanja kako bi izrasli u samosvjesne i potpune osobe bez obzira na tjelesna ograničenja koja imaju. Ali nažalost ima i onih drugih roditelja koji pod krinkom te iste požrtvovnosti, pod izlikom statusa roditelja njegovatelja tlače svoju djecu, a zapravo punoljetne osobe. 
Slijedi pitanje i za roditelje i za osobe s invaliditetom – znate li što obuhvaća definicija nasilja nad osobama s invaliditetom? Ako niste sigurni ili ne znate, sad ćete saznati. Dakle, definicija obuhvaća:
- tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije
- tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe
- psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanim medija ili na drugi način ili komuniciranje s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja
- spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje
- ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.
Ako ste se u bilo čemu od gore navedenog pronašli bilo da ste roditelj zlostavljač ili zlostavljana osoba s invaliditetom, tužna sam jer zlostavljanje nikako ne bi trebalo ići u isti koš s roditeljima i ni jedna osoba s invaliditetom ne bi trebala biti izložena nasilju od osoba koje su je stvorile na svijet. Kome da osoba s invaliditetom ode po sigurnost ako je nema unutar obiteljskog doma? Molim odgovor na ovo pitanje jer je prevažan mnogima...
Moj izvor, koji me i ponukao na pisanje, jasno svjedoči kako nigdje nije jasno rečeno koje to zadaće prema osobi s invaliditetom ima roditelj njegovatelj i kako se treba ponašati prema punoljetnoj osobi s invaliditetom, niti je navedeno kako se ne treba odnositi prema punoljetnoj osobi koja nije niti osoba s težim intelektualnim poteškoćama, niti joj je oduzeta poslovna sposobnost. Osoba koja me je uputila  na ovaj problem se pita, a i ja se pitam jeli roditeljima njegovateljima, tlačiteljima itko ikad dao do znanja da su punoljetne osobe s invaliditetom potpuno isto što i punoljetne osobe bez invaliditeta i da imaju pravo ići kud hoće, s kim hoće, koliko hoće, imaju pravo raspolagati svojim vremenom, aktivnostima, novcem...? Svime u životu bez straha od ucjena, šikaniranja, uskračivanja fizičke pomoći, pa čak i najtežeg fizičkog nasilja... kada je xy osoba ispričala jednoj socijalnoj radnici što se njenoj poznanici s invaliditetom  sve događa, od ponižavanja, batina, uzimanja prihoda, socijalna radnica je jasno odgovorila da je sve to kazneno djelo, ali zlostavljana se boji prijaviti majku njegovateljicu, boji se da joj ne napravi još nešto gore, boji se da je nitko neće zaštititi, boji se i otići, iako ima kud, a što je tek s onima koji nemaju kud? 
Svi roditelji koji se pronalazite u tekstu – sramite se, a vi u sustavu koji možete nešto napraviti da se takvi roditelji raskrinkaju – pomozite! Spasite osobe s invaliditetom iz ralja roditelja njegovatelja koji rade sve, samo ne njeguju i ne štite.
Piše: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti