ZABILJEŠKE ANITE BLAŽINOVIĆ O erotskim igricama osoba s invaliditetom previše je predrasuda

Poznato je da redovite seksualne akrivnosti imaju brojne pozitivne učinke na ljudsko tijelo i psihu, poznato je da nikoga nije donijela roda i nema razloga da seksualnost osoba s invaliditetom bude tabu tema

 

Sva ljudska bića su seksualna bića i imaju pravo pronaći načine na koje će izraziti vlastitu seksualnost. Seksualnost se sastoji od svih onih podražaja, emocija i spoznaja koje kod osobe dovode do tjelesnog, seksualnog uzbuđenja, a time doprinose povećanju seksualne želje i/ili ponašanja. Ljudska seksualnost je izrazito složen psihološki i sociološki fenomen. Kada govorimo o osobama s tjelesnim invaliditetom i osobama s intelektualnim poteškoćama, onda se na temu seksualnosti više šapće nego govori. Zašto ako smo konstatirali da su sva živa bića seksualna bića?

E, pa zato što je naša seksualnost ovom društvu neprihvatljiva. Kako ćemo mi nepokretni, izdeformirani, bezosjetilni, s intelektualnim poteškoćama, slijepi, premali i svakakvi imati partnere, nagone, seksualne odnose... Da, tako razmišljaju o nama poneki ljudi bez invaliditeta, još ćemo ostati trudni ili napraviti dijete, navući boleštinu i nastat će sto i jedan problem pa je onda jednostavnije vjerovati da nas seksualne aktivnosti uopće ne zanimaju i da nikoga ne možemo seksualno privući. Sve same predrasude i zablude!

Ako je netko nepokretan ne znači da nema seksualnu želju, ne znači da ne može nekoga privući i da ne može doći do užitka. Čak i ako se radi o paraplegiji  kod koje spolni organ možda ne funkcionira, par može uživati, ne kaže se zaludu da mašta radi svašta.

Istina i bog, zbog pogrešne percepcije o našoj seksualnosti, nešto teže dolazimo do partnera, pogotovo onih bez invaliditeta, a u prilog mnogima ne ide ni to što im roditelji pušu za vratom, malo im je nezgodno nazvati prijateljicu ili prijatelja s povlasticama i znati da je mama doma, pogotovo ako je prijateljica iz oglasa. Da, puno muškaraca s invaliditetom koristi tu opciju i nije to ništa čudnije nego kad muškarac bez invaliditeta napravi to isto.

Da bi osoba s invaliditetom uspjela u punini živjeti svoju seksualnost, mora potpuno prihvatiti sebe, svoje stanje, ograničenja, svoje tijelo, ne sramiti ga se i potpuno iskreno i otvoreno komunicirati s partnerom. Ako se sramimo svojega tijela, ako razmišljamo samo o svojim fizičkim nedostacima, naravno da nećemo nikoga privući. Suprotno od toga, ako zračimo pozitivom, naoružamo se osmjehom, skockamo se i znamo prezentirati ono najbolje od sebe, nekoga ćemo "upecati", bez obzira na invaliditet. Osobe s invaliditetom itekako mogu biti zgodne i privlačne, samo si morate dozvoliti da gledate u osobu, a ne u kolica. Kad se dvoje ljudi zaista svide jedno drugome, invaliditet pada u drugi plan. A za aktivnosti pod plahtom ionako nisu bitne ni noge ni ruke, ni deformiteti, ni visina, ni debljina... Bitna je samo iskra koja plane. Zato vi bez invaliditeta ne postavljate pitanja "kako ćete vi to?" Ni mi vas ne pitamo kako to radite i možda ste šeprtljaviji od nas.

Osobe s intelektualnim poteškoćama su u još goroj poziciji od nas nepokretnih, a u potpunosti svjesnih. Barem mislim, ako sam u krivu demantirajte me pa ću imati materijala za novu temu.

Naravno da i osobe s intelektualnim poteškoćama imaju seksualne nagone, želje, ali ih možda nisu u stanju na pravi način razumjeti, iskomunicirati, a ni suspregnuti kada je to potrebno pa najprirodniji nagon ispadne neprimjeren i neugodan za one koji mu svjedoče, najčešće za roditelje i bližu okolinu. Ima situacija kada osoba s intelektualnim poteškoćama ni fizički ne može ništa sama, ne možeš joj ništa objasniti, ali nađe način da obavi svoje, bilo gdje, bilo kad i koliko god roditeljima bilo teško to gledati, protiv toga se baš ništa ne može. Jedino što se možda može je nekako raditi s roditeljima da situaciju lakše prihvate.

Kad je osoba s intelektualnim poteškoćama hodajuća i još k tome žena, prijeti joj opasnost od zlouporabe njenog tijela. Ima žena koje su dovoljno sposobne da same izlaze iz kuće, putuju i nekoga upoznaju. Nagon se javi, a svijet je pun ljudi koji su spremni iskoristiti nečiju nesreću, nažalost. Što je tu rješenje? Ja nisam sigurna. Propisati ženi kontracepcijske pilule, a možda nikad neće imati odnos ili čekati da se odnos dogodi i možda donese trudnoću? Nisam protiv trudnoće žene s intelektualnim teškoćama ako je ona sama želi, može je razumjeti i zna što to znači biti majka, ali nipošto do trudnoće ne bi smjelo doći tako da netko iskoristi ženu s intelektualnim poteškoćama.

Ovdje je edukacija roditelja, da mogu razumjeti seksualne potrebe svoje djece, ključna jer od žmirenja i negiranja nema koristi, nagon time neće prestati, samo će osobe dobiti dojam da je seksualnost nešto zabranjeno i loše, ili će pak prvom mogućom prilikom otići u ruke nekom predatoru.

Poznato je da redovite seksualne aktivnosti imaju brojne pozitivne učinke na ljudsko tijelo i psihu, poznato je da nikoga nije donijela roda i nema razloga da seksualnost osoba s invaliditetom bude tabu tema. Ako nemate partnera/partnericu uzmite stvar u svoje ruke.

Piše: Anita Blažinović