SOIH Završio dvodnevni Međunarodni simpozij osoba s invaliditetom

Glavna tema Simpozija bila je Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom – obrazovanje, zapošljavanje i neovisno življenje

Marica Mirić, dopredsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske

 

Završio je dvodnevni 23. Hrvatski simpozij osoba s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem, koji je održan 12. i 13. studenog 2018. u Hotelu Holiday u Zagrebu, u organizaciji Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH-a, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i Grada Zagreba, a pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

Glavna tema Simpozija bila je Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom – obrazovanje, zapošljavanje i neovisno življenje.

Istaknimo da je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH krovna organizacija osoba s invaliditetom po vrstama invaliditeta i roditelja ili skrbnika osoba s invaliditetom koje se ne mogu same zastupati. Mrežu SOIH-a čini 16 nacionalnih saveza i OSVIT kao mreža zaštitnih radionica Hrvatske, a koji okupljaju preko 250 lokalnih udruga osoba svih vrsta invaliditeta u cijeloj Republici Hrvatskoj. Najznačajniji projekti SOIH-a su 'SOIH - Centar neovisnog življenja', 'SOS telefon za žene s invaliditetom žrtve nasilja', Pravno savjetovalište 'Osnaživanje žena s invaliditetom za veću ulogu u društvu', projekti pristupačnosti, projekti obrazovanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom te posebno vrijedan projekt osobne asistencije.

Prvog dana Simpozija o inkluzivnom obrazovanju govorila je Marijana Gojčeta iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, a o sustavu podrške Sanja Krznarić iz Udruge Zamisli za mlade s invaliditetom u obrazovnom sustavu. O obrazovnoj politici i obrazovnoj praksi govor je održala Sanja Tarczay iz Udruge 'Dodir', a o inkluziji djece i mladih s teškoćama Jelena Ferin iz Udruge 'Srce'. Vodič za uspješno javno zagovaranje i lobiranje, uz razmjenu iskustava i prijedloga, predstavila je prof. dr. sc. Ljiljana Buhač s Filozofskog fakulteta, stručnjakinja za poslovnu komunikaciju i osobni razvoj. Marijana Petkoviček iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom osvrnula se na temu o tome što donose izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i izmijenjeni pravilnici. Marinka Bakula Anđelić predstavila je Grad Zagreb kao predvodnika u zapošljavanju osoba s invaliditetom.

- Inkluzivno obrazovanje u Republici Hrvatskoj je pokrenuto, međutim još u potpunosti nismo zadovoljni, jer svi segmenti imaju određenih nedostataka. U prvom redu to su škole koje nisu fizički pristupačne djeci s teškoćama u razvoju, tj. osobama s invaliditetom, kao što nisu dovoljno pripremljene za osobe sa senzoričkim oštećenjima – gluhe i gluhoslijepe, posebno u smislu orijentacije slijepih osoba. Znači postoje komunikacijske teškoće. Također, nastavnici nisu dovoljno educirani i nisu u potpunosti razvijene metode ispitivanja i didaktička pomagala. To su mjere za koje bi se trebalo potaknuti brže rješavanje. Uskoro će u Narodnim novinama biti objavljen Pravilnik o pomoćnicima u nastavi - rekla je Marica Mirić, dopredsjednica SOIH-a.

- Druga nam je tema bila zapošljavanje i tu smo jako zadovoljni što je došlo do izmjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te pripadajućih podzakonskih akata, tako da smo dobili i neke nove kojima se zbilja unapređuje položaj osoba s invaliditetom pri zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ali i pri samom zapošljavanju – dodaje Mirić.

Posebnu pažnju imale su dvije paralelne radionice – 'Žene s invaliditetom', koju je vodila moderatorica Gordana Jurčević i 'Neovisno življenje osoba s invaliditetom', pod moderatorskom palicom Mandice Knežević, predsjednice Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Osobe su iznijele svoja iskustva, a na kraju je Mreža žena s invaliditetom iznijela zaključke, ne samo na osnovu netom datih činjenica, već na osnovu dugomjesečnih praćenja navedenih problematika.

Mirić se osvrnula na održane radionice tijekom Simpozija. Istaknula je da su u sklopu radionice 'Žene s invaliditetom' dogovorili način kako će ove godine provesti Kampanju bijele vrpce '16 dana aktivizma' od 25. studenog, kada je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, sve do 10. prosinca, kada je Međunarodni dan ljudskih prava i kada ćemo imati tribinu, gdje će predstaviti rezultate.

- Kampanja će se provoditi u cijeloj Hrvatskoj, a započet će u Plaškom pod motom 'Progovorile smo, ali nas se ne čuje', gdje je miješano stanovništvo. Kao što je Ljubica Lukačić podijelila svim saborskim zastupnicima bijelu vrpcu s porukom 'Muško NE nasilju nad ženama i djevojkama', podijelit ćemo razglednice djeci vrtićke dobi da odnesu tatama da potpišu 'NE nasilju nad ženama', kao i mladićima u školama da potpišu iste. Imali smo do sada iskustvo da je jedno dijete vrtićke dobi spoznalo nasilje u obitelji i slučaj je prijavljen Centru za socijalnu skrb. Udruge će nam javiti u koliko će ići vrtića i škola pa ćemo sukladno tome i tiskati određeni broj razglednica – rekla je Mirić.

Vezano za radionicu 'Neovisno življenje osoba s invaliditetom', Mirić je istaknula cjelokupni zaključak da nema dovoljno usluga u cijeloj zajednici, kojima bi se zapriječila institucionalizacija.

- Na primjer, imam asistenta i pomoć u kući, ali ako ostanem sama, što mi je 24 sata bez pomoći. Znači, postoji veliki nedostatak usluga u zajednici, koje se daju kroz projekte, a ne kroz institucije. Što znači, nisu sigurne osobama - objašnjava.

Nakon večere, prvi dan Simpozija je završio Kazališnom predstavom 'Ona hoće, on neće', u organizaciji AKUD-a 'Žensko kazalište' iz Gornjeg Jesenja.

Drugog dana predstavljen je monitoring Konvencije o pravima osoba s invaliditetom od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, tijekom čega su prikazana dosadašnja postignuća u deset godina otkad je Konvencija stupila na snagu 8. svibnja. SOIH i pravobraniteljica predstavili su ujedno i Agendu 21, odnosno zahtjeve koje treba ostvariti do 2021. godine, kako bi se ispunile obveze Republike Hrvatske do 15. rujna 2021. prema iznijetim zaključnim primjedbama Odbora Ujedinjenih naroda za osobe s invaliditetom o Inicijalnom izvješću Hrvatske. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i pokret za osobe s invaliditetom izrazili su nezadovoljstvo dosadašnjim rezultatima. Nakon toga Simpozij je završen raspravom i zaključcima te prigodnim ručkom.

U posljednje tri godine učinjen je iskorak u zapošljavanju osoba s invaliditetom, zahvaljujući uvođenju kvota kroz Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, ali još uvijek postoje predrasude kod poslodavaca, kao i objektivne teškoće, budući da osobe s invaliditetom nemaju struku koja se traži na tržištu rada. Jedan od zaključaka je i taj da obrazovanje mora biti pristupačnije djeci s teškoćama u razvoju, kako fizički, tako i programski, a posebno visoko obrazovanje s obzirom da im jedino dobro obrazovanje može osigurati konkurentnost na tržištu rada, a o čemu još uvijek nema razumijevanja na nekim fakultetima.

Dvodnevni simpozij bio je prilika da različiti predstavnici udruga iznesu probleme, kao i primjere dobre prakse, ostavivši zadaću nadležnima – prvenstveno SOIH-u, zavodima, ministarstvima i ostalim institucijama – da što prije olakšaju administraciju i iskorijene diskriminacije, kao i da se što prije riješi pitanje financiranja udruga te u vezi projekata, o kojima ovise brojni korisnici diljem naše zemlje. Zaključeno je da velik problem i dalje predstavlja nedobivanje financijskih sredstava, jer najčešće najveći dio istih dobivaju postojeće zaštitne radionice.

Kao što je istaknuto i prošle godine na 22. Hrvatskom simpoziju, ostaje i dalje otvorena molba nadležnima da riješe sve navedene probleme koji su iznijeti, kako od strane udruga, tako i od strane pojedinaca, kako bi svi mogli sudjelovati u 'velikom kolaču' koji se nudi iz europskih fondova, budući da osobe s invaliditetom, kao i djeca s teškoćama u razvoju, imaju jednaka prava, kako one u metropoli, tako i u ruralnim mjestima i ostalim gradovima zemlje.

Potrebna je napokon dobra volja i odlučnost nadležnih da se počnu hitno rješavati konkretni problemi osoba s invaliditetom i udruga, a ne da se dugogodišnji problemi stavljaju pod tepih, posebno u ruralnim dijelovima. Sve je moguće, samo kad se hoće i uz dobru organizaciju, a vjerujemo da ova zemlja ima adekvatne ljude koji su spremni učiniti iskorake i napokon dovesti u red cijelu OSI populaciju, koja čini veliki dio ovog društva. Samo im treba dati šansu.

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti