STRUČNI SKUP Jesu li žene s invaliditetom diskriminirane u hrvatskom zdravstvenom sustavu?

Ovom skupu bio je cilj upozoriti da propuštanje razumne prilagodbe zdravstvenog sustava ženama s invaliditetom zapravo znači diskriminaciju i želimo je spriječiti kako bi preporuke koje godinama upućujemo nadležnim tijelima bile prihvaćene. Pozitivnih pomaka ima, ali još uvijek postoje praznine s kojima nismo zadovoljni, poručila je Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

 

Skup u okviru kampanje 'I dalje aktivne i uključene' organizirala je prošlog petka Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, u suradnji s Mrežom žena s invaliditetom.

Arhitektonske i komunikacijske prepreke u dostupnosti zdravstvenih usluga, nepostojanje prilagođene medicinske opreme i pomagala, problemi komunikacije i udaljenost od zdravstvenih ustanova tek su neki od problema žena s invaliditetom koje je izdvojila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak na skupu 'Razumna prilagodba u sustavu zdravstva'

- Kada govorimo o razumnoj prilagodbi, propuštanje tog načela je diskriminacija žena s invaliditetom i općenito osoba s invaliditetom. U tom slučaju mislimo na nepostojanje adekvatne komunikacije između pacijenta i zdravstvenog osoblja, neadekvatnog pristupa u smislu nepristupačnosti zdravstvenih ustanova, neadekvatne medicinske opreme, a posebnu pozornost treba posvetiti preventivnim pregledima, naročito ginekološkom pregledu i pregledu dojki, na što je odaziv slab, nerijetko i zato što žene imaju problem pristupačnosti.  Kada osoba ima senzorna oštećenja vida, sluha ili intelektualne poteškoće često se suočavamo  sa situacijom da ljudi ne dobivanju adekvatnu informaciju o svom zdravlju zbog nedostatka prevoditelja, tumača ili zbog toga što se zdravstveni djelatnici ne obraćaju direktno osobi s invaliditetom nego roditeljima, skrbniku, pratnji, a ne posvećuje im se ni dovoljno vremena da bi osobe mogle razumjeti što se s njima događa.  Ovom skupu je cilj upozoriti da je propuštanje razumne prilagodbe u sustavu zdravstva diskriminacija i želimo je spriječiti kako bi preporuke koje godinama upućujemo nadležnim tijelima bile prihvaćene. Pozitivnih pomaka ima, ali još uvijek postoje praznine  s kojima nismo zadovoljni – poručila je Slonjšak.

 

- Nabavljeno je svega nekoliko pristupačnih ginekoloških stolova, iako te stolove mogu koristiti i žene bez invaliditeta, znači oni bi trebali postati standard. Još uvijek nailazimo na barijere u glavama. Puno liječnika, medicinskog osoblja ne komunicira sa ženama s invaliditetom na adekvatan način. Ne želimo više podržavati komunikaciju s pratnjom jer ponekad razumna prilagodba ne košta ništa, samo malo empatije i  znanja. U suradnji s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje krenuli smo u proces edukacije zdravstvenih djelatnika kako bismo ukazali na koji način komunicirati prema osobama s invaliditetom. Na skupu je prvi put žena s intelektualnim teškoćama ispričala svoja iskustva, s kojim se sve predrasudama suočava, govorila je i žena s tjelesnim invaliditetom, slijepa žena i gluha žena da se vidi spektar barijera i problema. Zaključke sa skupa predat ćemo Ministarstvu zdravstva jer Hrvatska do 2021. mora poslati izvješće Odboru Ujedinjenih naroda kako bi postigli rezultate s kojima ćemo biti zadovoljni i mi i sustav – kazala  je koordinatorica Mreže žena s invaliditetom, Marica Mirić.

- Ono o čemu sam ja na skupu odlučila govoriti jest upravo komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima, jer mi je, kao osobi s teškoćama govora, upravo to najveći problem. Navela sam tri primjera gdje sam doživljavala negativna, ali i pozitivna iskustva tijekom pregleda. Navela sam negativno iskustvo koje mi se dogodilo pri ultrazvuku dojki jer se liječnik obraćao mojoj asistentici umjesto meni. U tom trenutku nisam znala kako se izboriti za sebe. Bilo je to vrlo ponižavajuće iskustvo.

Također, navela sam svoj odlazak na ginekološki pregled gdje sam imala vrlo pozitivno iskustvo. Liječnica se od početka pregleda do kraja obraćala isključivo meni.

I treće iskustvo je bilo moj odlazak zubaru. Govorila sam kako kod tog pregleda jednostavno 'prisiljavam' zubaricu i medicinsku sestru da komuniciraju sa mnom tako da me asistentica samo posjedne na stolac i izađe iz ordinacije - rekla nam je sudionica skupa Iva Rožanković, članica Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb.

Prema podacima iz Registra Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, evidentirano je 202.114 žena s invaliditetom. Njih 16.444 su djevojčice i djevojke u dobi do 18 godina, 75.781 ih je u radno aktivnoj dobi do 64 godine, dok ih je najviše - 109.886 starije od 65 godina. Najviše ih, 31 posto, živi u Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti