MOJA PRIČA Ksenija Kulić

Kao i kod videćih osoba, i kod slijepih osoba ima svakakvih ljudi. Ima onih koji su ljuti na cijeli svijet i ništa im nije dobro, a sami sebe ne žele poboljšati, neki su ogorčeni na svoju invalidnost i odbijaju pomagala koja bi im bila od pomoći, ali većina su ipak divni ljudi koji žive punim plućima, kaže Ksenija Kulić, inače zaposlenica Centra UP2DATE i asistentica jedne slijepe osobe

 

Prvi puta kada sam volontirala sa slijepom djevojkom bilo mi je neugodno reći da joj je majica prljava. Kada sam joj rekla tada mi je objasnila da joj uvijek moram reći takve stvari jer ona to ne može znati. Isto tako nisam znala kako je na rastanku pozdraviti, jer sam videćim osobama govorila: 'Bok, vidimo se, a nisam znala je li to primjeren pozdrav prema njoj, počinje svoju priču Ksenija Kulić.

Ksenija Kulić je urednica portala biciklijade.com. Osim toga, radi u centru UP2DATE kao videća asistentica, gdje pomaže slijepim osobama u svakodnevnim potrebama.

- Mama sam jednog dječaka od 9 godina. Bavim se rekreativno biciklizmom i održavam portal www.biciklijade.com. Volontiram u Maloj školici heklanja u Knjižnici Voltino. Zaposlena sam u Centru UP2DATE kao videći asistent slijepim osobama. Svakodnevno odlazim s korisnicima kod liječnika, u bolnicu, u šoping ili ih vodim na posao, također pomažem i u ispunjavanju službenih dokumenata, raznih obrazaca i sl. Ponekad sam i modni savjetnik.

Na pitanje da li je netko u njezinoj obitelji imao bilo koji oblik invaliditeta, rekla je:

- Majka mi je u mladosti izgubila vid na jedno oko, ali i s tim oštećenjem radi kao nastavnik matematike i fizike.

Njezin prvi kontakt s osobama s invaliditetom nije bio lak jer nije znala na koji način prići slijepoj djevojci kojoj je tada pomagala. Ovom prilikom prisjetila se situacija koje su je zbog nedovoljno iskustva u početku mučile.

Na pitanje kakvo je njezino iskustvo u radu s osobama s invaliditetom, Ksenija kaže:

- Kao i kod videćih osoba, i kod slijepih osoba ima svakakvih ljudi. Ima onih koji su ljuti na cijeli svijet i ništa im nije dobro, a sami sebe ne žele poboljšati, neki su ogorčeni na svoju invalidnost i odbijaju pomagala koja bi im bila od pomoći, ali većina su ipak divni ljudi koji žive punim plućima. Neki su toliko samostalni da putuju sami avionom u drugu državu čak i na drugi kontinent, dok se neki ne usude sami ni kod svoje zgrade ili kod susjeda na kavu. Drago mi je kada netko pokaže interes da želi naučiti nešto novo, npr. neku novu rutu ili ih zanima opis okoline i slično.  S nekim stvarima se još uvijek mučim... boje... kako nekome tko je slijep od rođenja objasniti koja tamnoplava nijansa je tamnija, a koja svjetlija?, zaključuje svoju priču Ksenija.

Dejana Rakić