Intervju Vesna Muraja: Dani ponosa Centra za rehabilitaciju Zagreb

Ravnateljica ustanove koja skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama u razgovoru za In-Portal otkriva na koje sve probleme nailazi u radu, kakvu je suradnju ostvarila s političarima u svojoj dugogodišnjoj karijeri te zašto je ponosna na sve što je do danas ostvario Centar

Profesorice Muraja, ravnateljica ste Centra za rehabilitaciju Zagreb od 1987., možete li nam reći koje su se promjene dogodile od tada u smislu unapređivanja kvalitete odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi te kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama?

- Da bih odgovorila na ovo pitanje moram naglasiti da promjene sežu daleko prije,  a proizašle su iz našeg Centra. Sve do 1984. djeca , mladi i odrasli s umjerenim i težim  intelektualnim teškoćama (IT), bili su marginalna skupina, a od 1984. ulazimo u Zakon o prosvjeti po prvi puta sa svojim programima koje su izradili djelatnici Centra Zagreb -prof. Stančić, prof. Bravo, prof. Lužar , gđa. Gradiški, gđa.Facković  i prof. Muraja koja je tada obnašala funkciju pedagoga Centra.
Uska suradnja sa dr. Vicićem (savjetnikom ministarstva prosvjete) rezultirala je s puno inovativnih terapija i programa za ovu kategoriju korisnika . Sve smo to ozakonili putem niza seminara, savjetovanja i kongresa.
Godine 1997. mr. Jurišić Nada i prof.Bravo Melita pišu osnove programa odgoja, naobrazbe i skrbi  u radu s djecom predškolske dobi s mentalnom retardacijom. Taj program prihvaća ministarstvo prosvjete i  od tada se usvaja i primjenjuje. Nositelji  smo programa  povremenog boravka te vikend i privremenog smještaja. Prof. Vesna Muraja s Dajanom Bulić, Teodorom Not i gradonačelnikom Milanom Bandićem
U hrvatskoj državi naklonjeni su nam mediji i mogu slobodno reći da se kvaliteta života osoba s invaliditetom, a napose naših osoba sa IT, uveliko promijenila na bolje.
U današnje doba, naši korisnici su uključeni u brojna događanja u lokalnoj zajednici te smo ostvarili suradnju s brojnim volonterskim udrugama i zajednicama.
Korisnici Centra su djeca, mladež i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Jeste li zadovoljni odnosom nadležnih institucija prema Centru i imate li podršku od njih?
- Moram naglasiti da sam izuzetno zadovoljna odnosom nadležnih institucija prema našem Centru.  Kako resornog ministarstva koje nam je pružalo, i pruža podršku gotovo u svim vidovima djelovanja, tako i u posebno dobrim odnosima s gradskim poglavarstvom, gradonačelnikom Milanom Bandićem i gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. Moram napomenuti da ne bih mogla izdvojiti niti jedan projekt koji nije bio prihvaćen ili odobren od strane gradskog ureda za socijalnu zaštitu i gradonačelnika. Ovom prilikom im zahvaljujem na svemu i nadam se uspješnoj suradnji i nadalje. Moram napomenuti da je zadovoljavajuća suradnja sa Centrima za socijalnu skrb.

Koji su projekti na kojima trenutno radite?
- Partneri  smo na više projekata, a Republika Slovenija uključila nas je u međunarodni projekt pod nazivom “Osposobljavanje za pomoćnog radnika na poljoprivrednom imanju –farma“ , u koje su kao zemlje partneri uključeni Srbija, Austrija i Nizozemska.

"Posebno bih, kao jednu od aktivnosti kojima se najviše ponosimo, istaknula program zapošljavanja naših korisnika uz podršku na otvorenom tržištu rada. U travnju 2013. proslavili smo 10. godišnjicu provođenja ovog programa i danas se ponosimo činjenicom da naših 30-ak korisnika vrlo uspješno obavlja jednostavne poslove uz podršku radnih asistenata"

Potaknuti pozitivnim iskustvima naš Tim za zapošljavanje javio se na natječaje EU, IPA IV s projektom pod nazivom “Centar za pružanje podrške pri zapošljavanju osoba s intelektualnim teškoćama“ te smo s provedbom ovog projekta započeli u ožujku ove godine. Cilj projekta je zaposliti dvadeset dugotrajno nezaposlenih osoba s intelektualnim teškoćama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Partneri u provođenju projekta su Volonterski centar i Gradsko društvo Crvenog križa, a suradnik nam je Hrvatski zavod za zapošljavanje. Aktivnosti je mnogo. Članovi projektnog tima rade vrijedno i glavna ideja vodilja im je osnivanje odjela za zapošljavanje korisnika unutar CRZ koji bi kasnije prerastao u Centar za pružanje podrške pri zapošljavanju osoba s IT i postao referentni centar za cijelu RH kojem bi glavni zadatak bio prikazati i širiti model zapošljavanja osoba s intelektualnim teškoćama u budućnosti.
Kako provodite radionice za radnu i socijalnu terapiju?
-  Godine 1974. u tadašnjem Specijalnom zavodu za rehabilitaciju djece, došlo se do zaključka da se velik broj odraslih osoba s umjerenim i težim intelektualnim teškoćama nalazi u svojim obiteljima bez stručne pomoći i bez mogućnosti da rade, iako su u mlađoj dobi na određeni način bili pripremani za rad u zaštićenim uvjetima. Te osobe su kod kuće obavljale jednostavne kućanske poslove, većina njih se samostalno kreće gradom koristeći javni gradski prijevoz i njihovi su roditelji bili zainteresirani za uključivanje svoje djece u rad izvan obiteljskog doma. Tako je u studenom 1975. u Nazorovoj 49 otvorena prva radionica za osobe starije od 17 godina. Prvi poslovi zasnivali su se na kooperaciji s Tvornicom olovaka (TOZ) i Tvornicom igračaka Biserka iz Zagreba. Pokusna faza rada radionice je potvrdila pretpostavku stručnjaka tadašnjeg Zavoda da su mladež i odrasle osobe s IT-om sposobne za obavljanje najjednostavnijih poslova uz stručni nadzor. Došlo je do preseljenja korisnika i provoditelja programa iz Nazorove u Kaptol 19 u prostorije u vlasništvu Prvostolnog Kaptola. Centar je od propale radne organizacije Yugodidakta preuzeo strojni park, već postojeći tehnološki proces i izradu didaktičkih igračaka za KV radnike, stolare, drvotokare i lakirere. Uz već postojeću kooperaciju program se proširio na izradu didaktičkih igračaka za poduzeće Zavoda za školsku opremu (koje je opremala dječje vrtiće i škole). Svrha odjela nije bila velika zarada već radna i socijalna terapija korisnika te organiziranje njihovog slobodnog vremena,  tj. uključenje u najrazličitije vidove života (kulturno-zabavni i sportski sadržaji). Nedugo zatim uslijedilo je proširenje grafičkih poslova preuzimanjem radionice za offset tisak i sitotisak. Tiskalo se za potrebe Centra i vanjske naručitelje (pozivnice, memorandumi, prospekti, knjige, diplome, zahvalnice i drugo). U listopadu '90. svečano su otvorene nove prostorije Radionice  koja danas nosi naziv Podružnica  Ilica, a njena djelatnost je radna i psihosocijalna rehabilitacija odraslih osoba s IT-om i dodatnim poteškoćama kronološke dobi od navršene 21. godine života.
Godinama su potrebe osoba s IT-om na području Grada Zagreba rasle te poznavajući te potrebe za otvaranjem dnevnih centara što bliže korisnicima 1999. otvara se pet radionica u gradu Zagrebu i jedna u Zaprešiću. Od lipnja 2006. u radionici u Sesvetama provodi se program radnih aktivnosti i psihosocijalne rehabilitacije za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama, a 2008.  otvorena je radionica u Folnegovićevom naselju. Na inicijativu samih roditelja 2011. otvorena je radionica u Sesvetskom kraljevcu, a 2012. dvije nove radionice - na Jarunu i Stenjevcu. Sve naše radionice spadaju u Dislociranu jedinicu koja od 1999. uspješno obavlja svoju djelatnost i danas ima više od 150 korisnika. Misija Dislocirane jedinice je pružanje podrške odraslim osobama s intelektualnim teškoćama za kvalitetno življenje kroz aktivno uključivanje u društvo u skladu s potrebama, interesima i sposobnostima pojedinca.

"Taj univerzalni jezik roditelja osoba s intelektualnim teškoćama prožet je ljubavlju i brigom, zahtjevima, borbom za osnovna prava čovjeka bez obzira s kojim teškoćama je došao na ovaj svijet"

Vizija Dislocirane jedinice je da se izrađuju Individualni planovi podrške u skladu sa stvarnim potrebama osoba s IT u lokalnoj sredini. Organizira stručne službe podrške u partnerskom odnosu s osobama s IT i njihovim obiteljima. Ona svojim djelovanjem sudjeluje u stvaranju suvremenog i uspješnog društva kao zajednice zadovoljnih pojedinaca. Dislocirana jedinica pruža usluge: radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranog provođenja slobodnog vremena, zapošljavanje uz podršku na otvorenom tržištu rada, prehrane, savjetodavnog rada, poludnevnog i povremenog boravka, prevencije institucionalizacije kroz službu podrške u obitelji.
U svrhu obavljanja djelatnosti sklopljen je Ugovor između Gradskog društva Crvenog križa Grada Zagreba i Centra o korištenju prostora i zajedničkom provođenju aktivnosti za pet radionica – Dubrava, Črnomerec, Novi Zagreb, Susedgrad, Jarun. Radionica Centar unajmljuje prostor od Hrvatskog saveza gluhih, a radionica Sesvetski kraljevec od Caritasa. Radionica u Folnegovićevom naselju koristi prostore Udruge za DownSy, a za provođenje programa u radionici Stenjevec ususret nam je izašlo Vijeće Gradske četvrti Stenjevec –jug koje nam je besplatno ustupilo njihove prostrije na korištenje. Između grada Zaprešića i Centra Zagreb sklopljen je ugovor o korištenju prostora i prijevoza korisnika. Radionica Sesvete unajmljuje prekrasan prostor od privatne osobe od 2012., a do tada smo koristili prostor CZSS Zagreb. Korisnici dolaze na poludnevni 8-satni program i povremeni boravak. U radionicama provodimo radne aktivnosti (izrada različitih ukrasnih predmeta, čestitki, stolnjaka, jastuka, vaza i slično), psihosocijalnu rehabilitaciju (individualni i grupni rad s korisnicima, grupa za samozastupanje), savjetodavni rad s roditeljima kroz individualne razgovore i roditeljske sastanke, organizirano provođenje slobodnog vremena (prisustvovanje raznim manifestacijama, događajima u gradu Zagrebu, odlazak u kino, kazališta, muzeje, na koncerte i sl.).
Kakav je odnos poslodavaca prema programu Centra za rehabilitaciju Zagreb – zapošljavanje uz podršku na otvorenom tržištu rada, osoba s intelektualnim teškoćama i koje je Vaše mišljenje o trenutačnom položaju osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada?
- Posebno bih, kao jednu od aktivnosti kojima se najviše ponosimo, istaknula program zapošljavanja naših korisnika uz podršku na otvorenom tržištu rada. U travnju 2013. proslavili smo 10. godišnjicu provođenja ovog programa i danas se ponosimo činjenicom da naših 30-ak korisnika vrlo uspješno obavlja jednostavne poslove uz podršku radnih asistenata. Suradnja s poslodavcima je izvrsna i sada ostvarujemo suradnju s poduzećima Kuehne –Nagel, DM, Atlantic grupa, GebruderWeiss, Hortigo-ars i MD tapetarsko dekoraterski obrt, a ranije smo lijepo surađivali s poduzećima LD Žito i Orvas plus s kojima je suradnja prestala zbog preseljenja poduzeća izvan grada.
Korisnicima i njihovim obiteljima na taj smo način pomogli da se lakše nose sa svakodnevnim životnim obvezama i troškovima budući da se uglavnom radi o osobama lošijeg imovinskog statusa. Također smo omogućili našim korisnicama da ostvare svoje temeljno ljudsko pravo na rad i osjećaju se kao punopravni članovi našeg društva. Oni su inače vrlo vrijedni radnici, ponosni su što rade, a poslodavci ih uvijek hvale. Naravno imamo još velik broj korisnika koje bi mogli uključiti u program zapošljavanja uz podršku, samo su nam potrebna radna mjesta te apeliramo na poslodavce da nam omoguće da pokažemo i dokažemo da naši korisnici mogu jednako vrijedno kao i drugi obavljati zadatke na radnom mjestu. Odnos navedenih poslodavaca je gotovo izvrstan i za svaku pohvalu.
Što mislite kao osoba s dugogodišnjim iskustvom u radu s osobama s intelektualnim teškoćama o deinstitucionalizaciji navedenih?
- Da vam odgovorim na ovo pitanje moram vam ispričati kad  je sve to počelo. Dakle, 1997. gospodin Marijan Pokrajčić, tadašnji doministar našeg ministarstva, preporučio je gospodina iz Slovenije i Amerikanku Judy Clein s riječima: “Ravnateljice, ti to odradi sa svojim ljudima u Centru“. Judy Clein provela je godinu dana s prekidima u našem Centru i tumačila nam “deinstitucionalizaciju“ zatim je preporučila da odem na edukaciju na 14 dana u Ameriku, u državu Michigan sa svojom medicinskom sestrom B.F.V. i financirala je naš boravak tamo. Po povratku iz Amerike, nakon upoznavanja s deinstitucionalizacijom, osnovali smo Udrugu za promicanje inkluzije, na čije čelo dolazim kao Prof. Vesna Muraja s Nenadom Javornikom iz Crvenog križa i gradonačelnikom Bandićempredsjednica. Djelatnice Centra, njih petnaest profesorica defektologinja, preuzimaju ulogu koordinatorica. Deinstitucionalizira se 20- ak odraslih korisnika iz Orlovca, a da se izbjegne otpor roditelja pretežito se uzimaju korisnici bez roditelja s dugogodišnjim boravkom u instituciji. Stanove smo iznajmljivali od prijatelja, susjeda i pretežno obitelji koje su boravile u inozemstvu. Zaposlenjem prof. Teodorović, Inkluzija se odvaja od Centra te nastavlja samostalno s radom. Iz ovog navedenog je vidljivo da, kako mojim suradnicama, tako i meni, deinstitucionalizacija nije nepoznanica, već dapače jedan poznati trend. Današnji premještaj naših korisnika u stanove s ponudom različitih usluga (usluga psihosocijalne rehabilitacije, usluga radne terapije, glazboterapija, likovnaterapija, kineziterapija, terapija jahanjem, terapija ronjenja i plivanja, usluga pripreme za samostalno stanovanje uz podršku, organiziranja i provođenja samostalnog stanovanja uz podršku, samozastupanje, priprema za zapošljavanje za otvorenom tržištu rada, usluga zapošljavanja,  savjetovanje i podrška roditeljima, socijalna zaštita, psihološka pomoć korisnicima) u dnevnim centrima Sloboštini 2, Paunovcu i Orlovcu je po mome mišljenju ono najbolje za korisnike i vrhunsko zadovoljavanje njihove kvalitete života. Naravno, kao što je država Michigan jedina deinstitucionalizirana država od njih 54 u SAD-u, tako je i moj stav da deinstitucionalizacija nije za sve korisnike i ne pod svaku cijenu, prvenstveno zbog teške financijske situacije u državi.

Što je važno naglasiti vezano uz Vaš  i rad Centra za rehabilitaciju Zagreb?
- Pokušavajući odgovoriti na upit što je za mene bilo najznačajnije u mom dugogodišnjem radu u Centru Zagreb, danima sam u mislima prolazila kroz cijeli radni vijek i, vjerujte, svaki segment moga života i rada u Centru zaslužio je ponijeti titulu najvažnijeg. Svaki korak naprijed u Centru kojem sam bila začetnik ili sam naprosto realizirala dobre ideje mojih kolegica i danas izaziva ponos i radost u meni. Upijala sam od drugih i s radošću naučeno primjenjivala kod nas.
Prekretnicu u mom radu vežem za posjet gđe. Junice Kennedy koja je u svom predavanju istaknula  potrebu suradnje s roditeljima i njihov veliki značaj. Tom jednom rečenicom pokazala mi daljnji put u radu, uputila me na ono što mi je stalno nedostajalo, a to je da su roditelji naših korisnika pokretačka snaga. Tada sam shvatila, a to traje i do današnjeg dana, da uspjeh i napredak ovise o zainteresiranosti i ustrajnosti pojedinaca i skupina. Mi stručnjaci znamo što može poboljšati struku, prezentiramo to i čekamo odobrenje naših nadređenih što često traje godinama i često posustajemo. Roditelji brzo shvate kad se radi o poboljšanju života i napretku njihove djece, a nevjerojatna su pokretačka snaga, i što je najvažnije, ne zaustavljaju se pred zatvorenim vratima. Oni su zainteresirani za pomoć svakoj dobnoj skupini, razumiju kroz što prolaze drugi roditelji, otvoreni su jedni prema drugima i postali su neizostavni dio tima u mojem radu.
Izlazak stručnjaka u obitelj korisnika i provođenje rehabilitacije u najranijoj dobi djeteta (patronaža) još je jedan revolucionaran potez koji godinama nije bio prihvaćen od strane naših nadležnih, niti je bio popraćen potrebnim zaposlenicima. Radili smo to volonterski i nametnuli se u program jer smo imali podršku od roditelja i povratnu informaciju koliko smo potrebni toj obitelji.
Godinama sam gradila otvoreni partnerski i prijateljski odnos s roditeljima, oni su mi bili nepresušni izvor informacija i ideja. Nisam uvijek bila najsretnija, teško je bilo njihove ideje provesti u djelo, ali sam znala da su u pravu i vraćala bih se uvijek iznova s njima u ring.
Kuća za odrasle korisnike jako je nedostajala, i eto ponovno borbe za Orlovac. Danas se prisjećam mama kojih više nema među nama (Bošnjaković, Prnjić i Lešnik) te mama i tata koji su tu smireni jer njihovo “dijete“ ima svoju obitelj na Orlovcu i zahvaljujem im što me nisu puštali na miru i što su bili moja pokretačka snaga u radu.
Sloboština 2, kuća za naše najstarije korisnike, također je rezultat našeg zajedničkog rada s roditeljima. Mama Čeklić je vrhunski odrađivala te nas usmjeravala na prava vrata, jer, vjerujte mi, nema političara ni dužnosnika koji ne razumije jezik roditelja.
Taj univerzalni jezik prožet je ljubavlju i brigom, zahtjevima, borbom za osnovna prava čovjeka bez obzira s kojim teškoćama je došao na ovaj svijet. Još je jedna ključna i zaslužna osoba na ovaj Centar, a to je ing. Jasenka Miholić Rukavina.
I na kraju, sretna sam što sam naučila taj jezik i što me njegovo poznavanje i razumijevanje vodilo kroz sve ove godine rada u ovom predivnom Centru, bez obzira na funkciju koju sam obnašala.
Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: PIXSELL