MILE KEKIN "Kuća bez krova" album je koji ne prokišnjava

U zadnje vrijeme Kekin je pod povećalom radi svojih angažiranijih pjesama i kritika našeg društva, no na ovom albumu angažirana pjesma je jedino Atlas

 

Sredinom listopada 2001. godine, bez velikih najava, frontman Hladnog piva za Dancingbear izdaje svoj samostalni album U dva oka.  
Album je odsviran uz, za tu priliku oformljenu, grupu Putnici.  Premda je iznjedrio dvije solidno hitoidne pjesme, obje u duetu s Ivankom Mazurkijević iz Stampeda koje su i danas na repertoaru te grupe, ovaj album nije polučio veći komercijalni uspjeh, iako je meni ostala u sjećanju naslovna pjesma U dva oka, koja je tih dana redovito puštana na Radiju 101. 
Sedamnaest godina poslije, Mile Kekin ponovno izdaje solo album, ovaj put u izdanju Menarta, naslovljen Kuća bez krova.   

I dok su na prvom albumu Kekinovi tekstovi ipak zvučali kao višak u bilježnici za Hladno pivo ovaj album ima priču, njegovu osobnu, intimnu i sentimentalnu.  Krenuvši od naslovne pjesme Kuća bez krova preko razigrane Beton do Reno 4, koja je bila jedna od najvećih hitova prošle godine. 

U zadnje vrijeme Kekin je pod povećalom radi svojih angažiranijih pjesama i kritika našeg društva, no na ovom albumu angažirana pjesma je jedino Atlas, dok se osvrti na društvenu anomaliju mogu čuti kroz Takav par, te završnu pjesmu Atlantida na kojoj gostuje Bajaga, a koja se može shvatiti i kao svojevrsni odgovor na sva događanja vezana za prošlo ljeto, zabranu Bajaginog koncerta i odbijanje Hladnog piva da sudjeluje u tome.   
Na albumu su svirali sjajni glazbenici od kojih bi izdvojio Danka Krznarića na klavijaturama, ali i harmonici, što se meni osobno jako svidjelo jer je upravo ta harmonika dala lijep i topao country, a pomalo i šansonijerski štih cijeloj priči. Dodatnu toplinu i pitkost daje i sjajna produkcija starog Kekinovog znanca - Denikena.
Piše: Marko Baković