Imam stalne bolove uzrokovane invaliditetom pa sam često gruba prema dobrim ljudima

PITANJE: N. I. (32) Često se pitam jesam li ja dovoljno dobra osoba. Na to me potiču postupci ljudi koji mi pomažu iako mi nisu dio obitelji.

 

Trudim se biti ponizna i pokazati zahvalnost, ali možda to nije dovoljno. Imam stalne i jake bolove, uzrokovane tjelesnim invaliditetom, pa se dogodi i da sam gruba što požalim. Ispričam se, ali znam da radim greške. Koristio bi mi savjet kako postati bolja u odnosu prema drugima i skromna kao volonteri koji me posjećuju u domu gdje živim.

ODGOVOR: Važno je uzeti vrijeme za sebe, odmoriti se ili se barem na kratko posvetiti nečemu što nas veseli – takvi znaci pažnje prema sebi napunit će nas energijom i omogućiti nam da budemo najbolja verzija sebe u odnosu s drugima. Pomaganjem sebi, pomažemo drugima. Pomaganjem drugima, pomažemo sebi. Nije potrebno težiti velikim gestama, dovoljno je krenuti s malim znakovima pažnje. Njihovim čestim ponavljanjima ne samo da ćemo pomoći u razvijanju humanijeg i manje stresnog suživota, već ćemo graditi i vlastito samopoštovanje.

Poniznost se odnosi na naš unutarnji stav prema vrednovanju samoga sebe. Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi, stoga ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto. Poniznost je stanje duha osobe koja je istinski uvjerena da se ne može nikad biti najbolji, a ponizna osoba, se ne hvali i ne reklamira. 
Takve osobe znaju da nisu ni u čemu savršene, ali imaju potrebu davati jer ne mogu mirno gledati tuđu bol. One dobro znaju kako bol boli i stoga su i postale to što jesu.

Za razliku od toga skromnost je socijalna vrlina, tj. način na koji sebe predstavljamo u javnosti. Skromnost može odražavati našu unutarnju poniznost, ali i ne mora. Neki ljudi jednostavno mogu glumiti skromnost kada procijene da im se to u nekoj situaciji više isplati.

In Portal