Mislim da prijatelji često nisu iskreni prema meni samo da me ne bi povrijedili zbog mog invaliditeta

PITANJE: O. L. (27) Uvijek, što god radim, brinem hoće li biti dovoljno dobro. Čak i kada dobijem odlične reakcije na svoj rad i pohvale nisam zadovoljan.

 

Tada mislim da me samo lažu kako me ne bi povrijedili zbog mog invaliditeta. Često se osjećam čak i glupavo. Taj stalni grč zagorčava mi život u svim segmentima. Djelomično je problem što sam tako odgajan i roditelji su tražili od mene vrhunske rezultate kako bi sebi i drugima dokazali moje sposobnosti. Malobrojni prijatelji mi otvoreno kažu da sam perfekcionist i da se trebam više opustiti. Može li s moje stanje liječiti i kako?

ODGOVOR: Perfekcionizam se ne smije brkati s izvrsnošću jer težnja za izvrsnošću nije povezana s bolnim emocijama svojstvenima perfekcionizmu. Mnogi ljudi žude za visokim rezultatima i rade na tome da ih postignu, ali si opraštaju neuspjeh ili nepotpun uspjeh. Etiketa perfekcionista pripada onome koga vlastite pogreške i tuđe kritike unesrećuju i gutaju mu mnogo energije.

Perfekcionisti svoja iskustva procjenjuju ili kao potpuno bijela ili potpuno crna tj.kod njih ne postoji sredina. Uslijed straha da ne ispadnu glupi takve osobe ponekad razviju strah od samootkrivanja i razmjenjivanja osjećaja s drugima. Nakon dužeg vremena to ih dovodi do odbacivanja od strane okoline.

Perfekcionističke težnje često potiču roditelji iz prevelikih očekivanja u odnosu na svoju djecu. Nekada je to na realnim osnovama, kada djeca posjeduju sposobnosti, interes ili su talentirana u određenim sferama. No, često roditelji preko svoje djece teže ostvarenju onog što sami nisu postigli u životu.

U liječenju se preporučuje psihoterapija. Korisni su razgovori sa stručnim psihoterapeutom jednom do dva puta tjedno u akutnoj fazi, te jednom mjesečno u fazi oporavka. Psihoterapijski tretman se odvija u pravcu jačanja pozitivne slike o sebi i radu na bezuvjetnom samoprihvaćanju.

In Portal