Kako trajno pomoći nemoćnoj odrasloj ili starijoj osobi?

PITANJE: V.I. (30) Susjeda mi je gospođa od 74 godine koja već mjesecima teško živi uz pomoć nekoliko susjeda i moje obitelji. Svjesni smo to nije trajno rješenje, pa trebamo savjet.

 

Gospođa nema djece i nitko od rođaka je ne posjećuje već godinama. Intelektualno je potpuno zdrava, ali tjelesno je veoma oslabila i ne može više živjeti sama. Mi joj donosimo namirnice, plaćamo račune, ali imamo svoje brige i životne obaveze. Jednostavno, nitko ne može odvojiti vrijeme koje je potrebno za sve njezine potrebe. Kako Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o udomiteljstvu može pomoći u ovom slučaju? Postoji li mogućnost smještaja u udomiteljsku obitelj ili dom? Napominjem, gospođa ima solidnu mirovinu pa, vjerujem, mogla bi i sama sudjelovati u troškovima doma. Pokušali smo joj predložiti dom kao rješenje, no ignorira tu temu. Znamo da postoje rođaci, ali nemamo njihove adrese, možda bi je oni mogli udomiti? Treba li to rješavati Centar za socijalnu skrb? Kako pomoći?

ODGOVOR: Odraslim osobama koje zbog bolesti, nemoći, starosti, radne nesposobnosti, invalidnosti ili drugih nepovoljnih životnih okolnosti nisu u mogućnosti samostalno skrbiti o svojim osnovnim životnim potrebama, niti im pomoć u njihovom domu mogu osigurati članovi obitelji, kao i osobama koje su se zatekle u posebno teškim  životnim prilikama, može se, dok takva potreba traje, osigurati smještaj u  adekvatnoj ustanovi ili udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu, stambenoj zajednici, terapijskoj zajednici, prihvatilištu ili organiziranom stanovanju. Uvijek kada je to moguće, korisniku se osigurava smještaj u njegovoj lokalnoj zajednici.

Smještaj odraslih osoba se realizira na zahtjev stranke ili skrbnika. U slučaju kada zahtjev za smještaj podnose srodnici ili skrbnici ili se postupak pokreće po službenoj dužnosti u postupku je uvijek potrebno: pribaviti suglasnost korisnika, zajedno s korisnikom izvršiti procjenu njegovih potreba, utvrditi mogućnost da se korisniku osigura adekvatna skrb u njegovom domu, informirati korisnika o mogućnostima zadovoljavanja njegovih potreba, oblicima institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi, informirati korisnika o uvjetima smještaja, njegovim pravima i obvezama, njegovoj ulozi u postupku, omogućiti korisniku da sudjeluje u izboru ustanove ili udomiteljske obitelji, pribaviti propisanu osobnu, medicinsku i drugu dokumentaciju korisnika.

Odluku o izboru ustanove ili udomiteljske obitelji donosi centar za socijalnu skrb uvažavajući želje korisnika, njegova očekivanja, potrebe, sposobnosti, materijalne mogućnosti, njegove kulturne navike i druge prilike u kojima se korisnik nalazi prije smještaja. Odluka o izboru ustanove/udomiteljske obitelji ovisi i o popunjenosti kapaciteta ustanova i vrstama usluga, te žurnosti postupka. Uvijek kada je to moguće, smještaj je potrebno osigurati u lokalnoj zajednici korisnika.

Korisnika, njegovu obitelj/skrbnika i druge korisniku važne osobe, potrebno je pripremiti za smještaj kroz informiranje i upoznavanje s radom ustanove, odnosno statusom udomiteljske obitelji, vrstama usluga koje pružaju i mogućnostima stručne podrške i pomoći korisniku tijekom njegove adaptacije na život u novoj sredini. Također je važno dogovoriti način kontakta korisnika s njegovim srodnicima i poticati te kontakte (informiranje o kućnom redu ustanove, terminima za posjete, telefonskim  bojevima, službenim osobama ustanove koje je moguće kontaktirati u vezi korisnika, mogućnostima kretanja korisnika izvan ustanove/udomiteljske obitelji i sl.). Ako je to potrebno, korisniku se prilikom smještaja može odobriti jednokratna pomoć za nabavku nužne opreme za smještaj.

Ustanovi/udomitelju je uz socijalnu anamnezu potrebno dostaviti osobnu dokumentaciju korisnika i upoznati ih s potrebama korisnika, njegovim očekivanjima, mogućnostima, poteškoćama , navikama i ukazati na moguće rizike u prilagodbi korisnika na nove uvjete života. Korisnici su dužni podmirivati troškove smještaja vlastitim sredstvima (prihodi, imovina, ušteđevina , doprinos obveznika uzdržavanja i sl.). U slučaju kada sami podmiruju ukupne troškove smještaja u ustanovi, smještaj se može realizirati na temelju ugovora između ustanove i korisnika, bez sudjelovanja centra za socijalnu skrb. U slučaju kada korisnik i njegovi obveznici uzdržavanja nemaju dovoljno sredstava za podmirivanje troškova smještaja, rješenje o smještaju i načinu plaćanja donosi centar za socijalnu skrb prema adresi prebivališta korisnika. Korisniku koji nema dovoljno sredstava može se istim rješenjem priznati i pravo na pomoć za osobne potrebe u iznosu od 100,00 kuna mjesečno, s kojima korisnik samostalno raspolaže.

Neovisno o načinu plaćanja, smještaj u udomiteljskoj obitelji može se realizirati isključivo na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb. Stručni radnici centra za socijalnu skrb i ustanove, te udomitelji, dužni su međusobno surađivati, razmjenjivati informacije i dogovarati se u pogledu skrbi o zajedničkom korisniku. Tijekom trajanja smještaja stručni radnici centra dužni su najmanje dva puta godišnje obići korisnika u ustanovi/udomiteljskoj obitelji. Korisniku se mora omogućiti da izrazi svoje dojmove o uvjetima smještaja, o načinu pružanja usluga, te da iskaže svoja očekivanja u pogledu daljnjih oblika skrbi. U slučaju nezadovoljstva korisnika uvjetima smještaja ili uočenih nepravilnosti u skrbi za korisnika stručni radnik centra dužan je preispitati smještaj i po službenoj dužnosti poduzeti potrebne mjere za zaštitu interesa korisnika.

Uvijek kada je to moguće važno je djelovati u cilju povratka korisnika u vlastiti dom ili vlastitu obitelj. Ako se stvore uvjeti za povratak, potrebno je s korisnikom i članovima obitelji razraditi plan povratka i kroz izvaninstitucionalne oblike skrbi omogućiti korisniku kvalitetan život u vlastitom domu.

In Portal