Jesam li sebičan ako želim ispuniti osobne potrebe prije tuđih očekivanja?

PITANJE: Š.Z. (23) U stalnom sam sukobu sam sa sobom, jer mi je teško odbiti druge kad nešto mole ili traže. Svjesno zanemarujem sebe i svoje zdravlje, trošim vrijeme i ono malo preostalih zdravstvenih i novčanih mogućnosti, pa sam često ljut i nesretan.

 

Ako ne ispunim tuđa očekivanja osjećam krivnju, jer i kad se usudim odbiti nečije zahtjeve kažu mi da sam sebičan. Uz neraspoloženje koje je posljedica invaliditeta, još me više boli to nerazumijevanje okoline. Jesam li sebičan kad poželim ispuniti osobne potrebe, a tek tada tuđa očekivanja?

ODGOVOR: Prvo bi trebali ispuniti vlastite potrebe. U tome nema ničeg lošeg, i to nije sebično. Pored toga što je prirodno željeti zadovoljiti sebe, normalne osobe uz osjećaja za sebe, suosjećaju s drugima. Žele drugima dobro, pomažu, brinu o drugima, dijele svoje i tuđe teškoće i pritom uživaju. Sebični ljudi ne brinu za druge, nemaju tolerancije i udovoljavaju samo sebi. Vi to prema ovom pisanju nikako niste.

Stavite li sebe na prvo mjesto nećete pokazati da ne volite druge ljude i ne želite im pomoći. Tek prihvaćanjem vlastitih potreba i želja kao prioriteta koje treba ispuniti, osjećat ćete se zadovoljniji i moći drugima dati što očekuju od vas. Kada smo zadovoljni sobom iz nas izlazi ono najbolje u nama; dinamični smo, zabavni, puni razumijevanja. No kada vodimo računa da svima oko nas udovoljimo, a najmanje sebi, s vremenom postajemo čangrizavi, zahtijevamo poštovanje, tužimo se i prigovaramo.

In Portal