Suicidalne misli zbog depresije i invaliditeta

PITANJE: N. P. (31) Zabrinuta sam za svoju prijateljicu koja se nakon moždanog udara od prije deset mjeseci potpuno drugačije ponaša i prihvaća život.


Ona je nekada bila jako vesela osoba, puna optimizma i pokušavala svima ukazati na ljepote života, iako je imala brojne zdravstvene probleme koji su uzrok trajnog invaliditeta.
Stanje nakon moždanog udara joj se popravilo, nisu ostale teške posljedice. Ali ona je od tada depresivna, a često govori i o smrti. Znam kako govore da osobe koje pričaju o suicidu neće ga i počiniti. Ipak, na što je potrebno obratiti pažnju sumnjam li u pokušaj? Može li ona snagom volje izliječiti depresiju? Kako joj mogu pomoći?
ODGOVOR:
Suicidalna osoba samoubojstvo vidi kao rješenje problema koji donosi neizdrživu bol, a koji smatra nerješivim.
Većina osoba koje su počinile samoubojstvo želi se riješiti duševne boli i patnje.

Rizični čimbenici koji mogu dovesti do pokušaja suicida su: prethodni pokušaji samoubojstva; trenutne samoubilačke misli; počinjeno samoubojstvo unutar obitelji; prethodne hospitalizacije zbog duševnih bolesti; nedavno proživljene stresne situacije, naročito ako dugo traju (npr. gubitak bliske rodbine, prijatelja, razvod braka roditelja, prekid veze s partnerom, zlostavljanje na radnom mjestu, gubitak posla, gubitak doma); gubitak ili oštećenje zdravlja koji može biti stvaran ili imaginaran; društvena izolacija (osoba nema društvenu alternativu ili vještinu da bi izabrala bilo što osim samoubojstva); ovisnost o drogama, alkoholu ili kockanju (droge smanjuju kontrolu nad vlastitim ponašanjem ili prevladava impulzivno ponašanje); izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu.

Zablude koje su česte o samoubojstvu:

Osobe koje pričaju o samoubojstvu neće ga i počiniti. Osobe koje pokušaju, ili počine samoubojstvo prethodno jasno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtve i pričaju o smrti.

Samoubojstvo se događa iznenada i bez najave. Suicidalne osobe obično daju jasne znakove o svojim namjerama, ali nažalost ostaju neprepoznati. Većina osoba sklonih samoubojstvu je psihički bolesna. Iako su suicidalne osobe duboko nesretne i trpe neizdrživu patnju, nisu nužno i psihički bolesne.

Samoubojstvo je uglavnom karakteristično za bogatije ili siromašne. Samoubojstvo je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i skupina zajednice.

Suicidalne osobe bez dvoumljenja žele umrijeti. Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što prevenciju čini mogućom) i zapravo potajno žele da ih se 'spasi'.

Razgovaranje o samoubojstvu potiče na njegovo izvršenje. Potpuno suprotno. Razgovor o samoubojstvu znači brigu za probleme određenog pojedinca, pokušaj pružanja pomoći i uklanjanje suicidalnih misli.

Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno. Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć, jer takve osobe najčešće pokušavaju dok ne uspiju.

Kada mlada osoba priča o tome kako će se ubiti to zapravo znači da samo želi privući pozornost. To je poziv za pomoć koju treba pružiti mladoj osobi (osobito tinejdžeru). Kada mlada osoba izvrši samoubojstvo to je obično plod impulzivnog ponašanja. Za većinu mladih ljudi koji su pokušali ili izvršili samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljali o tome i u svojim razgovorima spominjali moguće načine samoubojstva.

Depresivna osoba svakodnevno i cijeli dan osjeća tjeskobu, strah, tugu koji mogu potrajati danima, mjesecima, pa i godinama. Duševna bol je medicinski dokaziva i depresivnoj osobi ne pomaže snaga volje i dobre želje. Što prije navedite prijateljicu da zatraži stručnu pomoć i tek tada će početi oporavak.

In Portal