Imam tjelesni invaliditet a skrbim za majku koja pati od demencije

PITANJE: C. G. (36) Živim s majkom koja zbog raznih životnih okolnosti još nije stekla pravo na mirovinu. Jedina primanja su nam moja invalidska mirovina i invalidnina. Imam tjelesni invaliditet, a skrbim o njoj otkako joj se osobnost bitno promijenila.

 

Primijetila sam kod nje teškoće u pronalaženju pravih riječi,  gubitak volje za izlaženjem iz kuće, gubi koncentraciju i  često zaboravlja najjednostavnije radnje.

Brine me razvija li se kod nje neki oblik demencije. Stoga vas pitam koliki postotak demencije se priznaje kao invaliditet? Može li, utvrdi li joj se demencija, ostvarivati prava iz sustava socijalne skrbi? Kome se obratiti za utvrđivanje njezinog stvarnog stanja?

ODGOVOR: Demencija ne predstavlja jedinstvenu bolest, već postoje brojni uzroci (neki i nepoznati) koji dovode do oštećenja postojećih umnih sposobnosti. Većina demencija posljedica je napredujućih oštećenja mozga koja se danas dostupnim metodama liječenja ne mogu popraviti ili značajnije zaustaviti.

Najčešća od takvih demencija jest ona kod Alzheimerove bolesti čija pojavnost starenjem stanovništva sve više raste, premda značajan udio čine demencije kod cerebrovaskularnih bolesti i drugih degenerativnih bolesti mozga (primjerice frontotemporalna lobarna demencija, demencija Lewyjevih tjelešaca, kao i demencija kod Parkinsonove, Huntingtonove i Creutzfeldt-Jacobove bolesti). Određen mali udio demencija poznatih uzroka može se izliječiti, što znači da oboljela osoba može ponovno funkcionirati kao i prije nastupa oštećenja. To je i glavni razlog potrebe što ranijeg (odmah po uočavanju smetnji) provođenja ciljanih pregleda za dokazivanje potencijalno reverzibilnih uzroka propadanja spoznajnih funkcija.

Demencije su bolesti koje se većinom javljaju kod starijih ljudi, s obzirom na to da se radi o ljudima koji nisu radno ni intelektualno aktivni, početne simptome je teško primijetiti. Obično je početak bolesti postupan, a oboljeli rijetko primjećuje svoja sve veća ograničenja ili ih pak negira. Okolina ih zamjenjuje s dobroćudnom staračkom zaboravljivosti, a postoji uvriježeno i pogrešno mišljenje da su intelektualno propadanje i sve veća ovisnost o okolini normalne posljedice starenja. Liječniku dolaze (ili ih dovode) kada se jave smetnje ponašanja - primjerice agresivnost, sklonost lutanju i noćni nemir.

Osobe oboljele od neke vrste demencije u sustavu socijalne skrbi ostvaruju najznačajnija prava na osnovu invaliditeta, za ostvarivanje istih je potrebno obratiti se nadležnom centru za socijalnu skrb (prema prebivalištu osobe), a zbog utvrđivanja svih relevantnih okolnosti, informiranja o mogućnostima ostvarivanja određenih naknada, usluga te ostalih prava koja se ostvaruju temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, Obiteljskog zakona i ostalih propisa pri čemu se u pravilu osobu upućuje na vještačenje zbog utvrđivanja stupnja i intenziteta oštećenja. Nalaz i mišljenje tijela vještačenja je neizostavan dokaz u postupku priznavanja konkretnih prava.

In Portal

 

Povezane vijesti