Usprkos invaliditetu svu energiju ulagao sam u posao, želio biti najbolji, a pritom zanemarivao obitelj

PITANJE: N. P. (42) Uvijek se moram dokazivati i biti bolji od drugih kako ne bi mislili da su moji rezultati ostvareni zahvaljujući invaliditetu.

 

U tom nastojanju i trci za savršenstvom zanemario sam vlastite potrebe, obitelj i ljubav žene koja me i dalje nastoji razumjeti.

Razmišljam o svom životu i pitam se nisam li pregrub tražeći od supruge i djece isti stav prema životu? Djeca su velika i počela su mi se suprotstavljati, čak i predbacivati što nikada nisam imao vremena za njih. Ne razumiju koliko sam ulagao u posao i želio biti najbolji. Činim li grešku nastavljajući svoj put u kojem čim ostvarim zacrtan cilj, već jurim prema novom?

ODGOVOR: Mnogo ljudi svakodnevno se bori sa svojim 'unutarnjim neprijateljem', tj.  perfekcionizmom koji nikad nije zadovoljan i stalno pomiče granice zadanih ciljeva tjerajući čovjeka na postignuća koja ponekad pomiču granice tjelesne i psihičke izdržljivosti.

 Težnja da se bude 'savršen' put je posut trnjem bez nekoga krajnjega cilja, a donosi nezadovoljstvo i iscrpljenost. Naime, onaj tren kada osoba dosegne određeni cilj, 'unutarnji neprijatelj' šalje nove zadaće koje moraju biti izvršene. U tom je savršenstvu sve blistavo – besprijekorno čista kuća, savršen brak bez svađa i prepirki, vrhunska postignuća i priznanja na poslu, prijatelji koji su uvijek puni razumijevanja, djeca koja svakodnevno dolaze doma iz škole s pohvalama, uvijek nasmijana.

Sva je ta 'savršenost' proizvod ljudskoga uma; kod nekih je to odraz njih samih, njihova osobnost, a kod drugih je ona iznimno nametnuta vanjskim čimbenicima poput utjecaja drugih ljudi, tuđih očekivanja, a osobito medijskih kampanja. Težnja k savršenstvu stvara crno-bijeli svijet. Ako nije savršeno, onda je nikakvo. Ako ne može biti savršeno, čemu se onda truditi, čemu onda uživati u postojećim stvarima, situacijama? Svaki neuspjeh doživljen je kao da je kraj svijeta, a savršenstvo za sobom vuče potrebu osobe da joj se drugi ljudi dive.

Budući da nitko dosad nije točno objasnio ni definirao što to znači biti savršen pitanje je kako onda i dosegnuti to zamišljeno savršenstvo. A ako se ne zna što znači biti savršen, neuspjeh je zajamčen. Ljudi koji teže iracionalnom savršenstvu teško priznaju vlastite greške, jer ne mogu sami sebi oprostiti tu nepromišljenost i to svoje nesavršenstvo.

Biti savršen nije isto što i težiti da stvari budu učinjene najbolje moguće u skladu s vlastitim mogućnostima. Život nije vječan i čovjeku nije dano beskrajno mnogo vremena za ostvarenje vlastitih planova i želja na zemlji. Stoga, odgovorite iskreno sami sebi: ako bi sutra umrli, za čime bi najviše žalili? Je  li ta vaša težnja savršenstvu i zanemarivanje obitelji opravdano ili bi živjeli poštujući druge darove života?

In Portal