Oboje smo osobe s invaliditetom, imamo prekrasno dijete, no bračne svađe postale su naša svakodnevica

PITANJE: C. Z. (34) Dugo smo čekali i nadali se djetetu koje bi bilo kruna naše ljubavi. Vagali smo možemo li uopće ispuniti sve što donosi odgovorno roditeljstvo s obzirom na to što smo oboje osobe s invaliditetom.

 

Istina, jako smo borbeni i nastojimo živjeti aktivno kao svaka druga zdrava obitelj. Sada se kao otac pitam kako zaštititi naše prekrasno dijete od sve češćih verbalnih sukoba? Supruga se promijenila, a ona kaže da su za to krivi hormoni.

Mi ili vrištimo jedno na drugo ili, u želji da zaštitimo dijete, uopće ne komuniciramo. Ranije sam se grozio takvih brakova, a sada ga živim. U rijetkim mirnim fazama oboje priznajemo krivnju i znamo da dok ima ljubavi ima i nade. No, kako se to odražava na našu djevojčicu?

ODGOVOR: Mnoga su istraživanja pokazala da razina stresa u djeteta koje gleda roditelje kako se svađaju zabrinjavajuće raste. Čak i dijete koje spava registrirat će povišene, ljutite glasove i osjetiti učinak stresa. Kad vičete, djetetu, između ostaloga, šaljete poruku da je to način na koji odrasli rješavaju stvari kad negdje zapne, a to sigurno ne želite.

Većina se djece jako zabrine kada se roditelji raspravljaju. Ljutnja na licima, riječi preglasno izgovorene i prejaka gestikulacija djecu mogu učiniti preplašenom i uznemirenom. No i naglašena šutnja tj. kada roditelji vidno ne komuniciraju djecu čini izuzetno žalosnom.

Malo glasnija argumentirana rasprava rijetko pomaže ljudima da se osjećaju otvorenijima jednom prema drugom. Dobra vijest o neslaganju je da se ljudi nakon toga obično bolje razumiju i osjećaju se bližima.

Iako verbalnu svađu roditelja pred djecom ne shvaćamo kao nešto jako opasno, najnovije istraživanje pokazalo je kako ono može imati trajne posljedice na djetetov razvoj. Do tog su zaključka došli britanski znanstvenici nakon što su proveli opsežno istraživanje koje je uključivalo detaljno ispitivanje roditelja o obiteljskim situacijama, svađama i problemima u prošlosti, te skeniranje mozgova njihove djece u dobi od 17 do 19 godina. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno preko 1.200 djece i njihovih roditelja. Ono što su otkrili vjerojatno će svakog roditelja natjerati na preispitivanje svakodnevnog obiteljskog života. Naime, svako od navedenih negativnih doživljaja djeteta u obiteljskom krugu ostavlja trajne posljedice na razvoj njegovog mozga. Ispitana djeca koja su u dobi mlađoj od 11 godina iskusila manje ili srednje obiteljske teškoće, imala su u tinejdžerskoj dobi manji onaj dio mozga koji je zaslužan za učenje i kontroliranje stresa. Znanstvenici tvrde kako negativna iskustva iz obiteljskog života mogu dovesti i do raznih psihičkih poremećaja kod djeteta kasnije u životu. 

Nijedna obitelj nije savršena. Čak i u najsretnijem domu, ponekad se pojavljuju problemi ljudi se s vremena na vrijeme raspravljaju. Nakon toga bi se svi trebali osjećati bolje i život se može vratiti u normalu.

Ako je svađa završila rješenjem i to je u redu, ali uvijek s ljubavlju, razumijevanjem obitelj može riješiti gotovo sve probleme. Svakako zaključite svaku raspravu zagrljajem.

In Portal