Kako osobe s invaliditetom mogu aktivirati 'hormon sreće'

PITANJE: P. R. (33) Potpuno sam izgubila sluh u sedamnaestoj godini. Uz podršku roditelja, koji su zbog mene preselili u Zagreb, završila sam školu, zaposlila se i ostvarila svoj cilj.

 

Postala sam samostalna, uz život u vlastitom stanu. Ali, već neko vrijeme nezadovoljna sam i osjećam se loše. Primanja mi osiguravaju pristojan život, ali ne mogu si priuštiti plaćanje nekih aktivnosti kao moje prijateljice.

Mama mi tvrdi kako bi već svakodnevnim rekreacijskim hodanjem postigla isto što i u teretani. Ne znam što dobivam ciljanim hodanjem? Ionako svaki dan idem pješice na posao i s posla, a često šećem i po trgovačkim centrima. U čemu je razlika? Može li hodanje dobro djelovati na moje fizičko i psihičko zdravlje?

ODGOVOR: U prošlosti su ljudi bili lovci, a hodanje je bilo prirodno kao i disanje. Hodanje je jeftina i široko pristupačna tjelesna aktivnost.
Rijetko je povezana s ozljedama i mogu je prakticirati ljudi svih dobnih skupina, uključujući i one koji se nikada nisu bavili nekom tjelesnom aktivnošću. Jednostavno je i ne zahtijeva posebne sposobnosti ni vještine. Od hodanja za rekreaciju vrlo se razlikuju šetnja, hodanje po gradu ili trgovačkom centru.

Za rekreacijsko hodanje moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: hodanje mora biti dovoljno brzo, kao da nam se žuri (time se ubrzava broj otkucaja srca te povećava broj udisaja) i ono mora trajati dovoljno dugo (najmanje 30 minuta kretanja na dan).

Hodanje koristi zdravlju samo ako hodamo na pravilan način. Najvažnije pravilo rekreacijskog hodanja je da mora biti koordinirano i u skladu s tjelesnim sposobnostima. Prvo pravilo hodanja je hodanje u skladu sa svojom kondicijom. To ne znači da moramo šetati, nego hodati brzo koliko možemo, a da se ne zapušemo. Ako se zapušemo, usporimo dok disanje ne postane normalno, zatim ponovno ubrzamo. Cilj hodanja nije da se zapušete nego da se što koordiniranije krećete u skladu s vašim tjelesnim sposobnostima. 

Brzo hodanje može smanjiti rizik od visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti, visokog kolesterola i dijabetesa jednako kao i trčanje. Svakodnevno hodanje također smanjuje opasnost od razvoja određenih vrsta raka, dijabetesa tipa 2 i osteoporoze. Pješačenje ujedno vodi do poboljšane kondicije, snage i mentalnog zdravlja, kao što je poboljšano samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva.

Hodanje također može regulirati kako naše tijelo reagira na stres. Kada smo pod stresom, ispuštamo kortizol, koji s vremenom može biti vrlo toksičan za naš mozak. Istraživanja su pokazala da oni pojedinci koji se bave tjelesnom aktivnošću, kao što je hodanje, otpuštaju manje kortizola kao odgovor na stres u usporedbi s onima koji su manje aktivni. I ne zaboravite - hodanjem se luči hormon sreće.

In Portal

 

Povezane vijesti