Muče me strahovi odgajam li dobro svoju kćer s teškoćama u razvoju

PITANJE: K. P. (26) Rano sam postala mama i uvijek me muče strahovi odgajam li dobro svoju kćer s teškoćama u razvoju. Djeca u vrtiću su je prihvatila, ima puno prijatelja, a mene ipak hvata panika kad se sjetim kako ovu jesen kreće u prvi razred.

 

Možda je to posljedica vlastitih neugodnih sjećanja. Mene u vrtić nisu ni primili, a u osnovnoj školi su me potpuno ignorirali samo zbog invaliditeta. Srednja škola je bila preporod.

Ona puno mašta, pa ne znam da li je to dobro ili loše. Često mislim kako laže, a ipak je još mala. Bojim se kako ću joj prenijeti vlastiti strah, iako je ona vesela i otvorena djevojčica. Kako joj osigurati uspješan početak škole i upoznavanja novih prijatelja?

ODGOVOR: Za djecu je karakteristična prirodna znatiželja, postavljanje pitanja, razvijena mašta – sve su to resursi koje roditelji trebaju ohrabrivati i s kojima mogu raditi.

Mnogi roditelji vjeruju da djeca lažu kako bi dobila što žele, izbjegla kaznu ili nešto što ne žele raditi. Međutim, važno je razmotriti okolnosti u kojima se ovo ponašanje javilo. Ako je riječ o predškolcima, moguće je da uopće nije riječ o laganju, već mašti. Kasnije se laganje javlja iz straha od reakcije roditelja, ali i brige za roditelje, pojašnjavaju psiholozi.

Osim smanjivanja djetetovog straha i stresa, roditelji trebaju smanjiti i vlastiti stres. Prirodno je da brinete kako će se dijete snaći u školi. No, ako roditelj ne vjeruje da će djetetu biti dobro u školi, u to neće vjerovati ni dijete. Stoga je bitno steći uvjerenje da je škola dobra za dijete i njegov razvoj.

Dobre preduvjete za uspješan početak školovanja ima dijete koje: ima pozitivnu sliku o sebi (prihvaćeno od drugih, sposobno, kompetentno, sigurno, voljeno, cijenjeno,vrijedno, dobro), zna se zauzeti za sebe, asertivno je (vodi računa o sebi i svojim potrebama, ne ugrožavajući i poštujući potrebe drugih), konstruktivno rješava sukobe (bez pobjednika i poraženog), ponosi se uspjehom i podnosi neuspjeh (primjereno izražava emocije), pomaže i dijeli s prijateljima (empatičnost, suradnja).

Polaskom u školu dijete se prvi put suočava s odgovornošću, obvezama i s novom organizacijom života. Osim toga, izlaže se sustavu vrednovanja, natjecanju uz mogućnost neuspjeha i kritike.

In Portal