Samohrana sam majka s invaliditetom i s neopisivom ljubavlju odgajam dijete, no imam razloga za brigu

PITANJE: I. V.  (34) Majka sam i uz mnogo ljubavi odgajam sama svoje dijete. Često ovisim o pomoći prijatelja i okoline zbog invaliditeta, pa još više strepim za njegovu budućnost.

 

Svjesna sam kako neću moći nadzirati svaki njegov izlazak kao zdravi roditelji, pa me to dodatno zabrinjava. Dozvoljavam mu previše vremena koje provodi igrajući igrice upravo zato što mi je tada pod nadzorom. Koliko griješim, treba li češće biti vani u igri s drugom djecom? Brine me što će biti kad zakorači u buntovne godine? Želim odgojiti uspješnog, pametnog i samopouzdanog sina. Na što moram posebno obratiti pažnju?

ODGOVOR: Bez obzira na sve opasnosti adolescencije, većina mladih uspješno prebrodi tinejdžerske godine, i razvije se u zdrave i uspješne osobe.

Razdoblja najveće „plastičnosti“ mozga upravo su djetinjstvo i doba adolescencije, vrijeme kada se odvija najveći dio mentalnog razvoja i definiraju individualne sposobnosti. Upravo tijekom tog razdoblja stvara se velik broj neuronskih veza, stoga je važno, kako bi se osigurao razvoj sposobnosti koje će biti ključne u odrasloj dobi, stimulirati mozak upravo u ovoj razvojnoj dobi.

Potrebno je što ranije otkriti koji stil učenja najviše odgovara osobnosti djeteta kako bi učilo brže i lakše te postiglo najbolje rezultate, bez potiskivanja kreativnosti, mašte i radosti učenja. Igra je djeci važna poput sna, ali je često podcijenjena od strane odraslih u današnjem užurbanom i prezaposlenom svijetu. Ona je nužnost, ne opcija i treba je staviti što više na listu prioriteta u planiranju dječje svakodnevice. Igra predstavlja i osnovu daljnjeg učenja. Stvarajući uvjete koji uključuju kretanje, zadovoljstvo i kreativnost stvaramo mogućnosti za uspješno i zabavno učenje. 

Kretanje i tjelesna aktivnost su za djecu i adolescente iznimno važni te pozitivno utječu na fizičko zdravlje, kao i na formiranje i modeliranje osobina ličnosti. Istraživanja pokazuju izraženu pozitivnu povezanost mentalnog zdravlja i bavljenja tjelesnom aktivnošću.

Tjelesno vježbanje ima važnu razvojnu ulogu, psihološku, socijalnu i kognitivnu. Omogućuje učenje reguliranja emocija, djeca su mirnija i koncentriranija, uspješno svladavaju interpersonalne vještine i grade pozitivne odnose s vršnjacima. Pozitivno utječe na psihološku dobrobit djece i mladih jer podižući samopoštovanje pomaže u stvaranju pozitivne slike o sebi te smanjuje psihosocijalnu anksioznost, stres i razvoj depresije. Također poboljšava dobro raspoloženje, unaprjeđuje kognitivne funkcije te pozitivno utječe na sposobnost učenja i mentalne sposobnosti.

In Portal