Žena sam s invaliditetom, nesretna sam i osjećam se nekorisno

PITANJE: E. V. (29) Rođena sam kao željeno dijete, ali često mislim kako sam potpuno razočarala svoje roditelje.

 

Dali su mi svu moguću pažnju, ljubav i pomoć. Zanemarili svoj život u nadi da ću jednom biti samostalna, usprkos invaliditetu s kojim sam rođena. Postavila sam si hrpu ciljeva i nakon neuspjeha odustala od svih njih. Povukla sam se u komfor obiteljskog doma i dozvolila roditeljima da nastave voditi moje bitke. Imam prijateljice koje s istom dijagnozom rade, aktivne su, imaju svoj život. Nesretna sam, osjećam se nekorisno i ne znam što dalje?

ODGOVOR: Svi smo barem jednom u životu proživjeli određeni period kada se nismo osjećali sretno te nam se činilo da naš život nije dovoljno ispunjen. Odredili smo si zadatke koje nismo uspjeli napraviti, postavili ciljeve koje nismo uspjeli ostvariti, a kao rezultat toga došlo je do bezvoljnosti i depresivnosti zbog kojih smo sami sebi stvorili prepreku u ostvarivanju naših želja. Iz ovakvih teških stanja ne izlazi se preko noći, već treba biti strpljiv i ići korak po korak, a rezultat bi trebao biti zadovoljstvo vlastitim životom, čemu bi svatko trebao težiti i u konačnici pokušati to ostvariti.

Komforna zona zna biti jako ugodna, ali ona ne pokreće život, ne čini ga uzbudljivim i zbog nje ne ostvarujete ciljeve koje ste si zacrtali. Izlaskom iz komforne zone doživljavaju se prepreke koje nije uvijek moguće prijeći, no to ne znači da ste neuspješni. Sam pokušaj ostvarivanja onoga što ste si zamislili znači da ne trošite svoj potencijal, već ga pokušavate ispuniti. Bit će puno situacija u kojima niste pronašli ono za čim ste tragali, ali kada pronađete ono u čemu ste dobri, sav trud i potrošeno vrijeme na neuspjehe bit će zaboravljeni, a vi ćete se osjećati ispunjenije i zadovoljnije.

Prestanite podcjenjivati sami sebe: svaka osoba je jedinstvena, ali ni jedna nije savršena. Tražite u sebi kvalitete koje sigurno postoje, no vi ih niste svjesni.

In Portal