Kako ostvariti zdravu komunikaciju s vlastitom djecom

PITANJE: S. T. (26) Roditelji smo dvoje djece koju više ne prepoznajem. Supruga je zbog njih i vlastitog invaliditeta odustala od pokušaja da se zaposli. Posvećena je potpuno obitelji.

 

Problem je što naša djeca čuju što žele čuti i zanemaruju sve ostalo. Komunikacija s njima postalo je stalno prepiranje i ponavljanje zahtjeva koje oni ne ispunjavaju. Kad dođem kući želim se odmoriti, a često moram i završiti posao. Zato mi je teško slušati njihove nepovezane priče i pokušavam nešto raditi dok mi govore. I kad im kažem da imam posla ne slušaju me i nastavljaju svoju priču.

Trebam savjet kako ostvariti neku zdravu komunikaciju? Pod tim mislim kako dobiti njihovu pozornost da me saslušaju što tražim od njih i počnu izvršavati male zadatke i obaveze u kućanstvu? Tako bi olakšali i život moje umorne supruge i njihove mame. Hvala na savjetu.

ODGOVOR: Slušanje je vještina koja se može usavršiti, no želite i vi morate postati dobar slušatelj očekujete li isto od vlastitog djeteta. Djeca najčešće oponašaju postupke i osobine svojih roditelja stoga osvijestite da ste im vi obrazac prema kojem nastupaju. Odvojite vrijeme za aktivno slušanje informacija koje žele podijeliti s vama i oni će naučiti postupati isto kada vi njima govorite. Važno je održavati kontakt očima i ne raditi još nešto u trenucima razgovora.

Prekidanje dok neka osoba priča može biti nepristojno, posebno kada prekidanje nema nikakve veze s temom razgovora. Stoga, pokušajte ne prekidati dijete dok govori već pričekajte s pitanjima dok dijete završi što vam govori. Želite li poboljšati način slušanja djeteta postanite jak primjer. Vještine, ponašanje i navika koje vaše dijete ima obično su odraz vlastite vještine i ponašanja.

Dajte djetetu vašu punu pažnju, jasne i izravne upute. Istaknite važnost poštivanja pojedinca koji trenutno govori i postavite jasne granice o tome kada može biti prikladno vrijeme za razgovor.

Budite aktivan slušatelj, dakle onaj koji želi čuti što dijete ima za reći, želi mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u njegovu sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja, smatra dijete individuom, a ne dijelom sebe. Roditelj treba prihvatiti i dojam nedovršenosti koji često nose ovakvi razgovori.

In Portal

 

Povezane vijesti