IZGARANJE NA POSLU Svjetska zdravstvena organizacija odlučila da je ‘burnout’ medicinski poremećaj kojeg vam liječnik može dijagnosticirati

Definirajući 'burnout' kao 'sindrom konceptualiziran kao posljedica kroničnog stresa na radnom mjestu s kojim se neuspješno nosimo', WHO naglašava da je izgaranje mnogo više od stresa, pri čemu je važan kontekst zanimanja

 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prvi je put uvrstila sindrom izgaranja na radnome mjestu (burnout syndrome) u svoj priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11), koji će zdravstveni radnici odsad moći dijagnosticirati kao medicinski poremećaj povezan s poslom što ga pojedinac obavlja. Pojam i pojašnjenje navode se u odjeljku koji se odnosi na probleme povezane sa zapošljavanjem ili s nezaposlenošću – objavio je net.hr.

Ovaj će poremećaj odsad biti evidentiran u rangu s prehladama i ostalim zdravstvenim problemima zbog kojih obično posjećujemo liječnika. Stručnjaci WHO-a na prošlotjednom sastanku u Ženevi odlučili su da će liječnik utvrditi simptome i propisati odgovarajuću terapiju.

- Svjetska zdravstvena organizacija ‘burnout syndrome’ opisuje kao stanje prouzročeno kroničnim stresom na poslu. Odluka je postala službenom prošli tjedan nakon što je godinu dana razmatrana kao opcija - prenio je Science Alert.

Svjetska zdravstvena skupština, koja upravlja Svjetskom zdravstvenom organizacijom, ovog je vikenda službeno usvojila 'burnout' kao dio ICD-11 međunarodne klasifikacije bolesti na konferenciji u Ženevi. Budući da je znanstveni članak, objavljen ranije ove godine u 'Annals of Internal Medicine', otkrio da taj sindrom samo u SAD-u košta 4,6 milijardi dolara godišnje, nije nikakva slučajnost da ga je liječnička konferencija učinila prioritetom.

Kako je WHO priopćio, prvi je put sindrom izgaranja na radnome mjestu prepoznat i evidentiran u njihovom priručniku na ovaj način.

Istaknuti su neki od glavnih znakova ‘burnouta’, kao što su nedostatak sna, manjak energije i iscrpljenost, problemi s probavom, visok krvni tlak, dekoncentriranost, povećana mentalna distanciranost od posla, smanjena profesionalna učinkovitost.  Među simptomima su prisilno razmišljanje o poslu i izvan radnog vremena, smanjena potreba za društvenim kontaktima te nedostatak vremena za poslovne, ali i obveze privatne prirode. Znak za alarm je i ako se osoba ne uspijeva opustiti ni na godišnjem odmoru.

Britanski stručnjaci koji se bave stresom i njegovim posljedicama ističu da bi simptom izgaranja na radnome mjestu trebalo nastojati uočiti na vrijeme kako bi se posljedice pravovremeno spriječile.

Također, kako su objavili RT i net.hr, WHO je uklonio sa svjetske liste mentalnih bolesti transrodnost te su uz sindrom izgaranja ('burnout') na radnom mjestu dodali i ovisnost o videoigrama.

- Definirajući 'burnout' kao 'sindrom konceptualiziran kao posljedica kroničnog stresa na radnom mjestu s kojim se neuspješno nosimo', WHO naglašava da je izgaranje mnogo više od stresa, pri čemu je važan kontekst zanimanja.

Naglašena je kontroverznost odluke po kojoj je ovisnost o videoigrama izjednačena s ovisnosti o drogama, alkoholu i kockanju: - WHO je opisao ovisnost o videoigrama kao 'stalno ili ponavljajuće ponašanje u igranju' sa smanjenom kontrolom, prekidom životnih aktivnosti i usprkos negativnim posljedicama. WHO je time stvorio neobičan savez stručnjaka za ovisnosti i industrije igara, koji su se ujedinile u opoziciji uključivanja ovisnosti o videoigrama u ICD-11. U jednom znanstvenom radu, objavljenom u časopisu 'Journal of Behavioral Addictions', znanstvenici upozoravaju WHO na oprez te da pričekaju jaču znanstvenu dokaznu građu, dok je multinacionalna grupa za igre Interactive Games and Entertainment Association upozorila da je odluka WHO-a donesena jednostrano 'bez konsenzusa akademske zajednice'.

Nadalje, dok 'kompulzivno seksualno ponašanje' nije u potpunosti ušlo u kategoriju ovisnosti, iako ga je Svjetska zdravstvena organizacija usvojila u kategoriju poremećaja mentalnog zdravlja, 'rodna nepodudarnost' je potpuno uklonjena iz kategorije mentalnog zdravlja te je tako postala 'stanje povezano sa seksualnim zdravljem'.

I naposljetku, definicija WHO-a ostaje konzervativnija nego što je to slučaj u nekim državama pa 'samo ponašanje i preferencije spolnih varijacija nisu osnova za određivanje dijagnoze', kako je navedeno u ICD-11, što znači da se ne može primijeniti na adolescente prije puberteta, a međurodne osobe uznemirene jezikom koji je usvojen u drugim dijelovima dokumenta, koji govori o međurodnim varijacijama kao 'poremećaju spolnog razvoja'.

Klaudija Klanjčić