PRVI U SVIJETU Redovnice s invaliditetom u radosti zajedničkog kontemplativnog života

Osnivanje reda započelo je prijateljstvom između dviju djevojaka, Line i Véronique. Vatican News prenosi kako je Line, prilikom vlastitog duhovnog traženja, posjetila mnoge zajednice u kojima su ljudi s invaliditetom dobrodošli, međutim život u tim zajednicama nije zaista prilagođen njima

 

Zajednica Malenih sestara učenica Jaganjca otvorila je vrata osobama s kromosomskim poteškoćama 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada još kao mlada djevojka, Veronique je osjetila poziv na posvećeni život, a Line je u potrazi za smislom života otkrila da želi raditi s djecom.

- Posjetila sam nekoliko zajednica koje su primale osobe s invaliditetom, ali te iste osobe nisu mogle pronaći svoje mjesto u zajednici jer nisu bile prikladne za njih. Susret s Veronique, djevojkom s Downovim sindromom dao mi je ideju za novi početak. Rekla sam sebi da joj moram pomoći ostvariti svoje zvanje – kaže Line koja je sada Majka Line, odnosno poglavarica samostana.

Veronique je željela služiti Bogu, ali su je sve zajednice redom odbijale zbog Downova sindroma. Naime, kanonsko pravo i monaška pravila ne predviđaju prihvaćanje osoba s mentalnim poteškoćama u vjerski život. Njima je trebalo punih četrnaest godina da steknu status posebne zajednice.

Započeli su 1985. godine u maloj kući. Bile su samo nje dvije, a kasnije im se pridružila još jedna djevojka s Downvim sindromom. Početkom 1990. godine traili su od Jeana Honorea, nadbiskupa Toura da ih prizna kao javno udruženje vjernika laika. Njegova podrška kasnije je bila od velike važnosti za priznavanje od strane Rima.

Kako se zajednica širila novim članovima, tako su 1995. godine bile prisiljene pronaći novo mjesto. Otišle su u Le Blanco, a tamošnji nadbiskup Pierre Plateau dočekao ih je vrlo srdačno te će kasnije i on imati veliku ulogu za stjecanje statusa kontemplativne zajednice. Taj su status dobile 1999. godine, a statut im je priznat 2011. godine.

Trenutno ih je deset u zajednici, od kojih njih osam ima Downov sindrom.

- One su ovdje uglavnom neovisne jer im kontemplativni život dopušta da žive vlastitim tempom. Za osobe s Downovim sindromom promjene su teške, ali se mogu nositi s time – kaže Line.

Osim redovite molitve i svete mise, ove redovnice imaju razne aktivnosti poput radionice tkanja i lončarstva, stvaranje vrta ljekovitog bilja i slično.

- Prošlo je 34 godine otkako sam osjetila Isusov poziv. Pokušala sam upoznati Isusa čitanjem Biblije i Evanđelja. Rođena sam s invaliditetom koje se zove Downov sindrom, ali sam sretna. Molim, ali sam istodobno tužna zbog druge djece s Downovim sindromom koji neće moći osjetiti moju radost življenja – kaže Veronique, čija je radost bila potpuna kad je 20. lipnja 2009. godine položila trajne zavjete i tako postala 'Isusova zaručnica'.

- Oni osjećaju poziv kao i druge osobe. Prolaze kroz isto razdoblje razlučivanja svog poziva jer svakog Bog poziva da shvatimo tko smo i što želimo – kaže Majka Lina.

Ona u njihovoj jednostavnosti vidi proročki znak vremena.

- Njihove duše nisu onesposobljene. Naprotiv, bliže su Bogu i lakše 'komuniciraju' s njim. Druge sestre u zajednici dive se njihovoj sposobnosti opraštanja, poticanju drugih sestara da pronađu prave riječi Svetog Pisma te davanja smisla danu.

Za neke iskustvo ove zajednice može izgledati neobično, pogotovo u svijetu u kojem se čini da nema mjesta za osobe s Downovim sindromom. Međutim, prema Majci Lini, njihova sposobnost da ljube i da budu blizu Boga stvara nevjerojatne plodove.

- Njihov svijet tek treba otkriti. Oni donose radost društvu i, iznad svega, donose ljubav svijetu. Svijetu koji toliko treba ljubav – zaključila je Lina.

Pismo Malenih sestara učenica Jaganjca:

'Postanite redovnik i ponudite svoj život Isusu zajedno s nama. Činiti to znači osluškivati poziv da se posvetite najmanjim i najugroženijim svjedocima Evanđelja života.

'Dođi i vidi!' Kad Bog poziva, on daje milost zajedno s radošću što možete biti zajedno s nama, Malim sestrama s Downovim sindromom. Za nas to znači ponavljanje riječi svetog pape Ivana Pavla II. da treba imati odvažnost reći 'neboj se' svijetu u kojem se bojimo jedni drugih. Bojimo se slabosti i nesavršenosti koje su dio naše naravi, poput invalidnosti i bolesti. Papine riječi znače odvažiti se ljepoti i veličini života sa svim svojim patnjama. Ne bojte se slijediti Isusa i dijeliti ovaj život s nama.

Možda jesmo krhke, ali smo jake. Snaga srca naša je najveća snaga zajednice. Ne bojte se svjedočiti svijetu velikodušno zvanje koje nadilazi svaku nesavršenost i marginaliziranost.'

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti