Moj sin je nakon poroda ostao u invalidskim kolicima i sada je ljut na cijeli svijet

PITANJE: I. L. (46) Poštovani, imam sina koji će za mjesec dana napuniti četiri godine. možda sam samo subjektivan roditelj, no čini mi se da je dijete vrlo inteligentno.

 

Još za vrijeme trudnoće sam se načitala svakakvih savjeta kako biti što bolji roditelj, slušala klasičnu glazbu,vrlo je mažen i pažen, sisao je skoro dvije godine,obišao je s nama pola Europe, spavamo svi u istom krevetu. Ukratko pridržavam se svih savjeta stručnjaka.
Već
četiri mjeseca ide u vrtić, na pola vremena, jer ja radim skraćeno radno vrijeme, a do tada ga je čuvala baka. Zbog problema pri porodu trajno je vezan za kolica. Uz sve to što sam činila očekivala sam da će dijete biti društveno (otac mu je šutljiv), no njega djeca apsolutno ne zanimaju. U vrtiću se za vrijeme obroka odvoji od druge djece i želi da ga teta odvede da bude sam. Većinom je oko tete, kuda ide ona tamo i on želi da ga vozi. Igra se sam, do nedavno bi znao i bacati stvari na drugu djecu, a i nas kad mu nešto nije po volji. To si opravdavam kao njegovu nemogućnost verbalnog izražavanja, iako je u zadnje vrijeme dosta napredovao u govoru. Uglavnom, kada sva djeca u vrtiću rade isto, on radi nešto svoje. Na njegovim rođendanima djecu uglavnom nije ni pogledao, jedini kontakti su kada ih je gađao.
Drugi problem je što ne želi odgovarati na pitanja, tipa kako se zove, koliko ima godina, iako to sve zna reći.
Dosta ga forsiram s engleskim jezikom, najčešće kroz engleske crtane
filmove. Ponekad mi se čini da priča pravilnije na engleskom nego na hrvatskom.
Vrtićki pedagog tvrdi da to sve ne može biti naslijeđeno, iako su mu otac i pradjed vrlo sličnog ponašanja.

ODGOVOR: Draga I, u svom pitanju Vi ste dali u stvari opsežnu opservaciju Vašeg djeteta bez postavljenog pitanja na koje bi trebalo odgovoriti. Zato mi dopustite da napravim malu analizu onoga što ste nam iznijeli.

Detaljno ste opisali što ste sve činili prije poroda kako biste svom potomku osigurali već i prije rođenja povoljnu klimu a sve prema naputcima koje ste obilno čitali i primjenjivali. U tome nema ništa lošeg, no ipak je potrebno u obilju informacija s tog područja, (kao i iz svakog drugog), kojim nas svakodnevno bombardiraju, naći neku mjeru. Čovjek se u biološkom smislu nije puno promijenio od svojih predaka te je u tom smislu bolje pratiti reakcije svoga tijela i slijediti međugeneracijsko iskustvo, nego li "stručne“ savjete koji ne moraju vrijediti kao opće prihvaćeno pravilo jer pravila u tom smislu niti nema. No, što je tu je.

Poznata je stvar da mnogi roditelji za vrijeme ženine trudnoće maštaju o svom djetetu, zamišljaju ga kako će izgledati, na koga će sličiti, kakvu će mu budućnost zacrtati te mnogi već "vide“ i čime će se dijete u životu baviti. Ni to nije ništa neobično i loše, jer to je priprema i usmjerenost na novo stanje i na značajnu promjenu koja će se rođenjem djeteta dogoditi u životima novopečenih roditelja. Međutim, kad se dijete rodi sve te maštarije trebaju biti zanemarene jer ako se i dalje povodimo za njima onda smo u opasnosti da se hranimo iluzijama i ne pratimo razvoj i potrebe svoga djeteta.

Primjenjivati na svom djetetu sve recepte koje je netko napisao, kontraproduktivno je, jer je Vaše dijete jedno, jedinstveno i neponovljivo i što vrijedi za druge ne mora vrijediti i za Vašeg sina.

Roditelji iz velike ljubavi prema svojoj djeci rade u ime te iste ljubavi i velike pogreške. Mnoge žene žele biti idealne majke, majke koje neće "griješiti“ kao njihove majke i tu padaju u veliku zamku jer opet ne prate ono što dijete treba već slijede svoju projekciju savršene mame a takve jednostavno ne postoje niti će postojati. Tako iz dobre namjere radimo pogreške u odgoju svoje djece želeći ispraviti ono što se nama u odgoju naših majki nije sviđalo, no naša djeca nismo mi i ono što je nama smetalo ne treba, i u pravilu, ne smeta našoj djeci.

U ime velike ljubavi prema svom djetetu, žene najčešće izjavljuju pogubne rečenice: "Ja najbolje znam što je dobro za moje dijete.“ No, istina je obrnuta. To je slijepa ljubav koja šteti pravilnom razvoju djeteta. To potvrđujete svojom izjavom da ga "dosta forsirate učenjem engleskog jezika“. U odgoju nema forsiranja jer time djetetu namećete svoju volju a niti jedno dijete to ne voli, te će na takve metode neka djeca burno reagirati i braniti se, a druga će se povlačiti u sebe. Povlačenjem u sebe Vaše dijete se štiti od Vaših postupaka, ali i iskazuje svoju moć nad Vama jer svako dijete ima potrebu na ovaj ili onaj način iskazivati moć. To je primarna potreba svakog čovjeka. Kada želimo nešto postići tada trebamo raditi na tome da dobijemo dijete na suradnju. Četverogodišnjaci ne mogu znati što bi trebalo stajati iza toga da bi naučili govoriti neki strani jezik, kad još dobro nisu usvojili ni materinji. U ovoj dobi djeca primaju samo ono što je konkretno, opipljivo. Apstraktno mišljenje se kasnije razvija no i to nije pokazatelj da će starije dijete htjeti učiti na način kad roditelj to želi i forsira radi njegovog dobra.

Nije dobro da svi spavate u istom krevetu. Na ovakav način nitko se ne može dobro odmoriti ni naspavati a kvalitetan san je, kako za dijete, tako i za odraslog čovjeka, isto jedna od primarnih čovjekovih potreba. Dijete mora imati svoj zasebni ležaj i red u odlasku na spavanje. Jedina iznimka kad dijete možemo staviti u svoj krevet je situacija kad bi se dijete usred noći probudilo u strahu od nekog lošeg sna ili neke situacije koje se boji. Tada je roditeljeva dužnost da ga umiri i zaštiti i ako je potrebno, dozvoli mu da spava u istom krevetu.

Draga majko, preporučam Vam da ubuduće budete manje opterećeni literaturom koju čitate a da više budete svom djetetu majka "od krvi i mesa“: koja zna suosjećati, pokazati da može biti ranjiva, ne bojati se pogriješiti ali isto tako i priznati si tu pogrešku te je ispraviti. Neka struka ocjenjuje koliko je dijete inteligentno, ima li potrebe za logoterapijom kao i drugim terapijama koje mogu raditi stručne osobe uz Vas kao partnericu i suradnicu. Dobro ste detektirali mogućnost svoje subjektivnosti, jer kad je u pitanju vlastito dijete nema potpuno objektivnog roditelja, u to budite sigurni. Sa strane se bolje vidi što treba mijenjati u odnosu na Vas i Vašega sina, potrebno je samo se otvoriti, tražiti i vjerovati da ima onih koji će Vam u svemu tome pomoći … Na Vama je voljeti i prihvaćati svoje dijete baš onakvim kakvo ono uistinu jest.

Čim ste odlučili na papir staviti i s drugima podijeliti sve što Vam se događa,Vi ste već zakoračili na put pozitivne promjene koja je neophodna kako bi Vaše dijete napredovalo u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima.

Vama i Vašem djetetu želim sve najbolje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovara: Anđelka Bunić, prof. def., Zadruga 'Martinov plašt'

 

 

Povezane vijesti