Konzervativni roditelji moj su invaliditet prihvatili kao božju kaznu

PITANJE: L. F. (33) Poštovani, odrasla sam u obitelji koja je uvijek cijenila tradicionalne vrijednosti. Često mislim da su roditelji moj invaliditet prihvatili kao božju kaznu.

Uspjela sam izgraditi svoj život usprkos njihovom stalnom nadzoru i čestim sukobima, no danas je moja sestra razlog velike zabrinutosti. Živi u roditeljskoj kući i već dugo sumnjam da je lezbijka, a vidjevši je u gradu s jednom djevojkom shvatila sam da sam u pravu. Odgoj je učinio svoje i sama sam šokirana, pa ne mogu ni zamisliti reakciju roditelja kad saznaju. Ne znam što je uzrok i je li moguće da netko izabere seksualnu orijentaciju? Razumijem da se homoseksualnost ne može liječiti, no ne mogu shvatiti kako se to uopće razvilo kod moje sestre?

ODGOVOR: Na seksualnu orijentaciju osobe ne utječe to je li netko odgajan u tradicionalnoj ili manje tradicionalnoj obitelji, odnos roditelja prema djetetu, životni stilovi i svjetonazori obitelji u kojoj je odrastao. Heteroseksualnu, biseksualnu ili homoseksualnu orijentaciju struke u području mentalnog zdravlja i medicine s obzirom na znanstvene spoznaje o različitim oblicima ljudske seksualnosti tako prihvaćaju i nisu došli do saznanja kako se razvija određena seksualna orijentacija. Razne teorije su predlagle različite izvore seksualne orijentacije, uključujući genetičke ili urođene, hormonalne faktore ili životna iskustva za vrijeme ranog djetinjstva. Mnogi znanstvenici dijele mišljenje da se seksualna orijentacija kod većine ljudi oblikuje u ranim godinama kroz složene interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.

Seksualna orijentacija nije izbor, već se kod većine ljudi formira u ranoj adolescenciji bez ikakvog prethodnog seksualnog iskustva. Mnoge osobe pokušavaju pod utjecajem okoline radili na promjeni orijentacije iz homoseksualne u heteroseksualnu bez ikakvog uspjeha. Psiholozi smatraju da seksualna orijentacija nije stvar svjesnog izbora koja može biti dobrovoljno promjenjena. Seksualna orijentacija nije nešto što se "liječi“ i treba ispravljati.

O okrutnosti nekih postupaka "liječenja“ svjedoče medicinski tretmani na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koji su uključivali hladne kupelji, kastraciju ili sterilizaciju. Sredinom 20. stoljeća primjenjivane su operacije mozga (poput lobotomije) i električna stimulacija mozga. Usprkos uklanjanju homoseksualnosti iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje 1973. godine, pokušaji liječenja homoseksualnosti provode se nažalost i dan danas, protivno pravilima psihijatrijske i psihološke struke te s jednakim neuspjehom kao i u 20. stoljeću. Seksualna orijentacija nije nešto što se "liječi“ i treba ispravljati. Vi, kao osoba s invaliditetom sigurno osjećate što znači osuda okoline bez realne podloge, budite potpora svojoj sestri i pokušajte djelovati i na roditelje.

In Portal

 

Povezane vijesti