DENIS BJELČIĆ: Što nam je zapravo poručio mladić sa cerebralnom paralizom kojeg su vještačili na ulici

Što nam je zapravo poručio slučaj Denisa Bjelčića? Između ostalog i ovo: o sudbini osoba s invaliditetom često odlučuju "oni koji su jednakiji od drugih", oni koji o invaliditetu znaju koliko i o misterijima kvantne fizike

 

Još se uvijek ne stišavaju reakcije javnosti na slučaj 18-godišnjeg Denisa Bjelčića, mladića sa cerebralnom paralizom, kojeg su u četvrtak, 4. listopada, vještačili ispred zgrade Zavoda za vještačenje u Zagrebu, u Mihanovićevoj ulici 3. Razlog je bio banalan: portir nije želio ustupiti ključ za platformu namijenjenu osobama s invaliditetom!

Društvene su mreže "podivljale" od komentara ogorčenih građana koji su u Denisovu slučaju vidjeli prizmu kroz koju se jasno očitava nemar državnih institucija prema ranjivim skupinama - a to osobe s invaliditetom svakako jesu. Dakako, nadležni su hitro reagirali, obećali da se ovaj skandal neće ponoviti, no to nije umirilo javnost. Na društvenim se mrežama i danas traži primjereno sankcioniranje odgovornih za poniženje i diskriminaciju mladića s cerebralnom paralizom

O Nadici Bjelčić, Denisovoj majci,  već smo nekoliko puta pisali, ona najbolje zna s kojim se izazovima suočava dok skrbi za svoje dijete. No i ona je ostala šokirana poniženjem koje je doživio njezin Denis, vjerojatno ne i prvo u životu. Ovo je možda bilo i najgore, barem ako je suditi po postu koji je Nadica objavila na Facebooku:

"Trajalo je 10 minuta, a onda je Denis rekao da mu je zima. Muž se sa socijalnom radnicom nadvikivao s bukom prometa. Šteta što nisam snimala. Ali doktorica i socijalna radnica su bile jako ljubazne i ispričavale se za takvu nakaradnu situaciju. Mi smo danas bili treći koji nisu mogli unutra, a cijela situacija je takva od 1. siječnja 2015.", napisala je mama Danica.

Podsjetimo da se do Zavoda za vještačenje, koji se nalazi na prvom katu, dolazi korištenjem platforme za osobe s invaliditetom, kojom se onda spušta do podruma gdje su dvorane za fizikalne terapije i ulazi se u lift da bi se došlo do prvog kata. Iako je pitanje nepristupačnosti riješeno izgradnjom platforme, koja je uz to skupo plaćena, ovaj puta ispriječio se problem zaposlenika, odnosno portira, koji jedini ima ovlaštenje za pokretanje platforme, a koji je ovaj puta odlučio da je ne želi pokrenuti jer se ne smije maknuti sa svog radnog mjesta.

Nažalost, ovaj primjer Bjelčićevih nije jedini. Javili su se neki koji su također imali sramotna iskustva, a i sami smo tijekom godine svjedočili sličnim situacijama.

Što nam je zapravo poručio slučaj Denisa Bjelčića? Između ostalog i ovo: o sudbini osoba s invaliditetom često odlučuju "oni koji su jednakiji od drugih", oni koji o invaliditetu znaju koliko i o misterijima kvantne fizike. Oni kojima je svejedno, oni koji svoj posao "odrađuju, ali ga ne rade".

Kao što su mnogi napisali u svojim komentarima, sramotno za ovu zemlju!

Klaudija Klanjčić