PRIJATELJI ŽIVOTINJA Psi vodiči ne smiju biti zamjena za cjeloživotnu podršku osobama s invaliditetom

Nakon što smo prenijeli priču o slijepom aktivistu koji je zbog korištenja psa vodiča napadnut od strane agresivne zagovornice životinjskih prava, priopćenjem su se javili hrvatski Prijatelji životinja. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

 

'Za početak, nikako ne podržavamo napad navedene ‘aktivistice’ koja je bila agresivna te vrijeđala druge osobe; tome se u potpunosti protivimo. Nasilje (kako fizičko tako i verbalno) nije rješenje i takvo ponašanje nije u redu jer ne pridonosi ničemu i nikome. Nije fer prema osobi s invaliditetom, psu koji se nađe u takvoj konfliktnoj situaciji, a nije fer ni prema ostalim aktivistima koji ispadaju agresivni u oku javnosti zbog takvih pojedinaca.

Što se tiče problematike korištenja pasa za pse vodiče, odgovor nije jednostavan. Na prvi pogled to se ne čini kao iskorištavanje životinja, pogotovo ne na razini onoga protiv čega se Udruga inače prvenstveno bori, ali načelno to jest negiranje slobode i prava životinja, čemu se Udruga u cijelosti protivi. Drugim riječima, ako smatramo da životinje zaslužuju vlastitu slobodu, a da im čovjek ne nameće neku svrhu za svoje potrebe, onda se to odnosi na sve životinje uključujući pse koje se trenira za traženje droge po aerodromima te korištenje od strane policije, vojske, pa i za pratnju slijepih i slabovidnih osoba i slično.

Kod ovog potonjeg može se stoga na prvu činiti da imamo nešto protiv osoba s invaliditetom ili da smatramo da psima nije bolje s njima, nego da je bolje da čame u skloništima ili lutaju ulicama i slično. Stav Udruge, odnosno poziciju prava životinja, najlakše je shvatiti ako se stavimo u šape same životinje. Njoj je čovjek od njezina rođenja odredio svrhu, a da životinja nije imala nikakav izbor, istrenirao ju na način da mora cijelo vrijeme aktivno paziti na dobrobit neke osobe i ponašati se na način koji jednostavno nije prirodan za nju te ju prisiljava da često zatomljuje neki svoj nagon i potrebe.

Čak i da životinje možda nemaju osjećaj koliko je to zahtjevno (jer drugo i ne poznaju), činjenica je da nisu imale izbora, nametnuta im je tuđa volja, a njihova sloboda izbora i ponašanja negirana je i zatomljena.

Nadalje, naša udruga protivi se uzgajanju pasa zbog bilo koje svrhe, pa tako i zbog navedenih razloga, prvenstveno zato što se time potiče uzgoj čistokrvnih pasa i njihova prodaja. Uzgoj pasa problematičan je počevši od problema koji se javljaju vezano za njihovo zdravlje, ali i same činjenice što netko novčano profitira tako da prodaje druga živa bića. Ima uzgajivača koji se brinu o tim psima, ali, nažalost, brojni su i oni koji ih smatraju samo izvorom zarade, stečene na jednostavan način.

Također, javlja se problem da, ako osoba koja ima psa vodiča živi sama, to predstavlja rizik za samoga psa jer njemu se može nešto dogoditi, a da osoba toga nije svjesna ili ne može brzo i učinkovito reagirati (ako se pas, primjerice, počne gušiti, pojede nešto opasno, ima ozbiljne simptome). Mi prvenstveno promoviramo odgovorno udomljavanje, tko god potencijalni udomitelj bio.

Naravno, nije svaki slučaj isti. Primjerice, ako slijepa osoba živi u obitelji s drugim članovima koji udome psa i odvedu ga na školovanje te zadrže psa do njegove smrti, puno je zahvalnija situacija za psa i za tog člana obitelji, nego kada se psi uzgajaju i (pre)prodaju u tu svrhu.

Što se tiče gledanja druge strane, problem inkluzije osoba s bilo kojom vrstom invaliditeta u društvu daleko je ozbiljnije pitanje od potezanja teme pasa vodiča. U 21. stoljeću, kada smo već uspjeli razvojem tehnologije poslati robote na Mars, žalosno je misliti da će psi riješiti probleme nedostatka konkretnije podrške koja općenito izostaje u društvu. Jednako kao što psi zaslužuju odgovorno i kvalitetno udomljenje, tako i osobe s invaliditetom zaslužuju i trebaju imati aktivnu, cjeloživotnu podršku u sferi svakodnevnog života, a ne ovisiti o tome hoće li dobiti psa pa da se misli kako je time problem riješen.

Psi mogu biti sjajni prijatelji, ali ne bi smjeli biti zamjena za nedostatak podrške društva u cjelini. Bilo bi lijepo da umjesto treniranja pasa počnemo trenirati društvo da prepozna i uključi u sebe i osobe s poteškoćama kretanja, vida, sluha i ostale.'

In Portal

 

Povezane vijesti