MOJA PRIČA Ruža Zlatar, predsjednica Udruge Ludbreško sunce

Život je okrutan, vječita borba, pokoja bitka bude izgubljena , ali nema odustajanja. Život je i  dar te ga takvog treba  prihvatiti. Imati svoj cilj, puno volje i slijediti svoje snove, poručuje Ruža Zlatar

 

Ruža Zlatar predsjednica je Udruge Ludbreško sunce od 2002. godine, no veći legitimitet joj daje to što je majka 45 - godišnje djevojke sa stopostotnim invaliditetom. Njezina  Melita ne govori, svoje ruke nikad nije koristila, treba ju hraniti, u pelenama je, a danas ne može ni hodati. Biološki  je odrasla žena na razini djeteta 10 mjeseci. Nikad nije bila u instituciji, ostala je živjeti u obitelji, gospođa Ruža je uspješno  svoj radni vijek privela kraju i zaslužila mirovinu.

- Jedna sam od osnivačica Ludbreško sunce, udruge za osobe s invaliditetom koja je osnovana 1996. godine sve u cilju vođenja brige i poboljšanje kvalitete življenja naših članova koji su mahom osobe sa stopostotnim invaliditetom, a ostali su živjeti u svojim obiteljima. S 01. siječnjem 2002. godine mi smo prva i jedina udruga u Republici Hrvatskoj koja radi na temelju rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi, te provodi pružanje usluga poludnevnog boravka. U lipnju 2002. godine dobivamo iz donacije  njemačkog grada Krumbacha kombi vozilo prilagođeno za prijevoz osoba s invaliditetom u kolicima i svakodnevno dovozimo naše članove u boravak. Posao je težak i zahtjevan, korisnici ne mogu hodati, ne govore, ne hrane se, ne oblače, u pelenama su. Osim toga, želja mi je pomoći roditeljima u njihovim patnjama i bolima, podijeliti s njima, i barem nekoliko sati na dan, omogućiti im obavljanje svakodnevnih poslova bez opterećenja, znajući da im je dijete zbrinuto na sigurnom. Danas udruga  22  zaposlene osobe i imamo 180 članova - kaže Zlatar.

 

Godine 2004. godine predsjednica donosi odluku o uređenju novog dnevnog centra, udruga je dobila  na korištenje od Grada Ludbrega zgradu od 300 četvornih metara u vrlo derutnom stanju. Uz pomoć svojih zaposlenika i ljudi topla srca uređen je dnevni boravak, a u prosincu iste godine dobivaju i licencu za provođenje cjelodnevnog boravka.

- Korisnici dolaze mahom iz siromašnih obitelji i obitelji koje imaju čak i osmero djece, i od toga jedno ili više djece s teškoćama u razvoju. Danas je udruga po svom radu prepoznata diljem Lijepe naše a projekte koje provodimo jedinstveni su. Pruža se skrb svoj populaciji, od 2 do 60 godina, tako da ih svakodnevno ima 30-ak u dnevnom boravku, a osim toga još 10-ak korisnika polazi 'Malu školu' i korisnici su kabineta logopeda, te koriste usluge rane intervencije. Učenicima s poteškoćama u razvoju pomažemo u njihovom osnovnom obrazovanju te im pružamo usluge prijevoza, prehrane, pomoći u učenju i pisanju domaćih zadaća, nabavi školskog pribora, kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Završetkom osnovnog obrazovanja naša briga o učenicima ne prestaje već ih upisujemo u Srednju školu Ludbreg gdje se dalje školuju za pomoćna zanimanja (vrtlar, kuhar) te nakon završetka srednje škole vodimo ih na tržište rada , pokušavamo ih zaposliti da žive od rada svojih ruku i privređuju samostalno za svoj život. U udruzi djeluju poludnevni i cjelodnevni boravak te kabinet logopeda i defektologa. No, ni tu naša briga ne prestaje. Mi roditelji  djece i odraslih s invaliditetom često se pitamo: 'a što s našom djecom poslije nas'?,  upravo motivirani time, 2011. godine kupljena je prva kuća za organizirano stanovanje - kaže predsjednica i nastavlja o tome kako je udruga dobila licencu i ugovorno financiranje od resornog Ministarstva, a u kući žive osobe koje su ostale bez svojih obitelji i tu su našle svoj novi obiteljski dom.

- S obzirom na to da su standardi u našoj stambenoj zajednici visoki, što je utvrđeno i nadzorom resornog Ministarstva, 2014. godine dobili smo poziv od resornog Ministarstva da sudjelujemo u projektu regionalizacije i transformacije domova te preuzmemo korisnike iz Centara za rehabilitaciju Stančić i Ozalj. Kreditnim zaduženjem kupljena je kuća i preuzeti su spomenuti korisnici koji danas  žive sretno. Tu želim reći kolika je razlika života u instituciji i u maloj zajednici organiziranog stanovanja, dokaz tome je korisnik kojeg smo preuzeli  iz Centra Stančić, a koji nije govorio, no, nakon šest mjeseci boravka u stambenoj zajednici s njim je moguće uspostaviti verbalnu komunikaciju - kaže Zlatar.

Kuće organiziranog stanovanja koje vodi ova udruga prepoznate su i ovog časa u njima žive korisnici iz pet županija. Vođena velikom potrebom i s  obzirom na to da najbolje razumijem probleme osoba s invaliditetom, predsjednica Zlatar donosi odluku o kupnji treće kuće.

- Godine 2018. kuća je kupljena, namještena, opremljena svim potrebnim za jedan ljudski život, dobivena je licenca za rad, postoji i lista čekanja korisnika te čekamo ugovorno financiranje - kaže predsjednica, a uz organizirano stanovanje udruga korisnicima pruža  uključivanje u niz aktivnosti, poput  kreativnih radionica, kao što je likovna, radionica keramike, radionica ručnog tkanja, vezenje, folklorna skupina i slično.

- U aktivnosti su uključeni  svi korisnici, naravno svatko prema svojim mogućnostima. Isto tako puno putujemo, posebice naše destinacije su Svetišta Majci Božjoj Nebeskoj i mnoga druga svetišta. Tu crpim snagu za sve one poteškoće koje nosim, za križ koji me pritišće i uvijek pronalazim novu energiju za život koji nije nimalo lak. U ovim teškim vremenima, kada ponestaju i financijska sredstva, ta naša putovanja nekako su izvor da lakše prebrodimo poteškoće i da se lakše s njima nosimo - kaže predsjednica.

Udruga danas ima četiri objekta u vlasništvu, tri vozila, 22 zaposlene stručne osobe i predsjednica Zlatar ima na što biti ponosna.

- Kao mama mogu sa zadovoljstvom reći da je moje srce ispunjeno, da sam posložila kockice koje su meni u životu nedostajale, jer moj je život bio  lutanje, a danas sve  usluge mogu se koristiti u dnevnom centru udruge 'Kući Sunca'. Zadovoljna onime što sam učinila, mnogim osobama s invaliditetom osigurala sam život dostojan čovjeka, mnogim obiteljima djece s poteškoćama u razvoju olakšala sam njihov put koji prolaze, na kojem ih prate poteškoće njihovog  djeteta s invaliditetom. Udruga je danas na zdravim osnovama - zadovoljno će Zlatar i za kraj kaže:

Poručila bih svim roditeljima, posebno mamama, da nema odustajanja, vrijedi se boriti i davati jer ljubav se vraća trostruko, naša djeca su zemaljski anđeli i za njih moramo živjeti jer ne mogu bez nas.

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti