MOJA PRIČA Matej Kačmarčik

Bio sam više puta državni prvak, a najdraža mi je medalja ona iz Irske 2018. godine, gdje su se održale Svjetske igre mladih u paraatletici, kada sam osvojio zlatnu medalju u bacanju diska, kaže uz ostalo mladić iz Kutine koji je invaliditet stekao nakon teške prometne nesreće

 

Bavite se rekreacijom, može vam puno pomoći i olakšati život - poručio je Matej Kačmarčik (20) iz Kutine, koji se bavi paraatletikom, bacanjem kugle i diska, a uskoro će postati voditelj sportske rekreacije za osobe s invaliditetom.

Završio je smjer tehničar za računalstvo u Tehničkoj školi Kutina, a trenutno je u Udruzi osoba s invaliditetom Kutina, na stručnom osposobljavanju na godinu dana.

Tešku prometnu nesreću imao je u najranijoj dobi, s tri godine i četiri mjeseca. Potom je dobio dijagnozu contusio cerebri - nagnječenje, odnosno hemipareza ili klijenut koja označava slabost voljne mišićne kontrakcije jedne polovice tijela.

-  Jedva sam ostao živ. Posljedica je da mi se sporije razvija desna strana – rekao je.

Sportom se počeo baviti od trećeg razreda osnovne škole, i to rukometom.

- Pošto nisam mogao dobiti liječnički za rukomet, prije pet godina počeo sam se baviti paraatletikom – bacanjem kugle i diska. Imam oko 14 medalja u pet godina. Bio sam više puta državni prvak, a najdraža mi je medalja ona iz Irske 2018. godine, gdje su se održale Svjetske igre mladih u paraatletici, kada sam osvojio zlatnu medalju u bacanju diska – rekao nam je.

Stoga mu je kao najveća neispunjena želja ostala ta što se ne može baviti rukometom, iako ga to ne zamara više toliko kao prije. Stoga je počeo suditi na rukometnim utakmicama, što mu također stvara veliko zadovoljstvo.

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u švicarskom Nottwilu u kolovozu 2017. godine predstavljao je Hrvatsku u disciplini bacanja kugle, kategorija F37. Tada je osvojio četvrto mjesto bacivši kuglu 7,99 metara.

Ove godine sprema se na Europsko prvenstvo u paraatleticiu Poljskoj, u lipnju.

- Još uvijek nisam siguran putnik. Zato se sad trudim svim silama da odem. To mi je cilj za ovu godinu. Za Tokyo mi je prerano, ali se zato nadam Parizu 2024. godine – rekao je.

Trenutno je na Sportskom učilištu u Zagrebu, gdje polazi predavanja i praksu za voditelja sportske rekreacije za osobe s invaliditetom.

- Zadovoljan sam i sretan što sam dobio priliku od Sportskog učilišta. Kad završim, u svom gradu Kutini moći ću raditi s osobama s invaliditetom i provoditi športsku rekreaciju, što me posebno veseli – rekao je.

Ujedno nam je priznao da su mu najveći uzori 29-godišnja Sandra Perković, hrvatska atletičarka i naša rekorderka u bacanju diska te bivša državna rekorderka u bacanju kugle, dvostruka olimpijska, dvostruka svjetska i peterostruka europska prvakinja u bacanju diska, kao i Fedrick Dacres rođen 28. veljače 1994., bacač diska, koji je karijeru bacanja započeo još kao učenik u Srednjoj školi Calabar na Jamajci, zajedno s drugim postignutim bacačima kao što su Chad Wright i Traves Smikle, pod vodstvom bivšeg trenera kalabarskog sportaša Juliana Robinsona. 

Naposljetku, poručio je osobama s invaliditetom da se barem bave rekreacijom, ako već ne mogu biti aktivni sportaši.

 - Jako je bitno bavljenje rekreacijom, kao i sportom, prvenstveno za zdravlje, a poslije i za unapređenje pokreta koje smo prije jedva izvodili. Sport i rekreacija mogu vam iz temelja promijeniti život – nabolje!

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti