KOMENTAR Toliko se priča o osobama s invaliditetom da mi se čini da će uskoro izbori

Nikada nisam imao toliko tema koje valja prožvakati u komentaru. Kao da su osobe s invaliditetom odjednom postale najvažniji dio populacije

 

Dabogda živio u uzbudljivo doba, kaže stara kineska kletva. Pa iako ovaj ironični izraz zapravo najvjerojatnije nije kineskog podrijetla, teško je pobiti činjenicu da doista živimo u vremenu bez presedana.

S ovom rečenicom počinjem zato što - čak i ako koronakrizu i potres pomaknem sasvim ustranu - nikada nisam imao toliko tema koje valja prožvakati u komentaru. Kao da su osobe s invaliditetom odjednom postale najvažniji dio populacije. Da ne znam bolje, mislio bih da se bliže izbori.

Kako bih ostao što aktualniji, prožvakat ću u jednom komentaru puno događaja, ali ne nužno pravilnim kronološkim slijedom. Srećom, svi nekako imaju sličan nazivnik pa ću probati složiti smislenu priču iz svega.

Počinjemo s nastavkom epa o Aladrovićevih 450 milijuna prenamijenjenih kuna. Naime, ministrica Vesna Bedeković, zajedno sa saborskom zastupnicom Ljubicom Lukačić, državnim tajnicima Ministarstva rada i mirovinskog sustava Majdom Burić i Draganom Jelićem i pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom Ankom Slonjšak, održala je radni sastanak s predstavnicima osoba s invaliditetom na kojem je jedna od glavnih tema bila upravo 'prenamjena sredstava iz Fonda novčanih naknada zbog neispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom'.

Neću sada ulaziti u to da su predstavnici osoba s invaliditetom i ovoga puta mahom bili isti ljudi koji nas 'predstavljaju' već posljednjih 150 godina, ali činjenicu da su uistinu kozmičkim bespućima udaljeni od stvarnog života onih koje 'predstavljaju' sasvim dobro oslikava to da je na sastanku došlo do konsenzusa da prenamjena sredstava 'neće utjecati na zaštitu i prava osoba s invaliditetom koje će i dalje biti u fokusu djelovanja Vlade Republike Hrvatske'.

Iako je naslov iz tiskanih medija 'Da, uzeli smo novac invalidima, ali to neće na njih loše utjecati' vjerojatno tendenciozno i maliciozno parafraziranje tog konsenzusa naših 'predstavnika' i Vlade, a ne citat ministrice Bedeković - na koji su mnogi internet i ini aktivisti objeručke nasjeli - istina je da je u cijeloj priči najpravilnije reagirala pravobraniteljica Slonjšak upitavši se zašto do sada prikupljena namjenska sredstva nisu bila prije utrošena u svrhu u koju su i namijenjena te konstatirajući da 'ako je u situaciji ugroze opstanka radnih mjesta bilo nužno donijeti ovakvu odluku, valjalo je zakonom jasno ograničiti rok u kojemu je dopušteno takvo raspolaganje sredstvima'.

Da, osjetit ćemo da ste nam uzeli na način da nam niste dali ono što nam pripada, ali ne bismo se žalili da je to učinjeno na partnerski način. Konsenzusom prije, a ne poslije.

Svi kritičari ministrice Bedeković - bila politički nekorektna izjava njezina ili ne - ubrzo su se primirili, bar privremeno i djelomično, jer je samo nekoliko dana kasnije Vlada Republike Hrvatske Uredbom o izmjeni Zakona o socijalnoj skrbi povećala naknadu za status roditelja njegovatelja i njegovatelja osobe s invaliditetom s 2.500 na 4.000 kuna.

Što o ovome mislim već sam ranije opširno pisao pa ću ovaj put samo objasniti da je fan service - ili ファンサービス za vas kojima japanska katakana nije strana - materijal u fiktivnom djelu koji je namjerno dodan kako bi udovoljio publici. Izraz je, očito, nastao u Japanu i usko je vezan uz anime i manga supkulturu, ali se već naveliko koristi i u drugim jezicima i medijima. Riječ je, ukratko, o zadovoljavanju publike pružanjem upravo onoga što žele.

Kažem vam, da ne znam bolje, mislio bih da se bliže izbori.

Da promašeno zadovoljavanje publike ne bi ostalo samo povlastica trenutne pozicije, pobrinuo se Davor Bernardić izjavivši za portal Dalmacija News da je u planu SDP-ove vlade u Restart koaliciji izgradnja Domova za starije i nemoćne osobe. Izgradit će se tako, kaže on, oko deset tisuća mjesta za starije i nemoćne osobe.

Krasno. U doba kada cijeli svijet priča o deinstitucionalizaciji i svim silama se bori protiv nje, voljeni vođa opozicije političke bobice skuplja garantirajući starijima i nemoćnima još institucija u koje ih se može strpati i pritom im oduzeti sva druga prava.

Ali razumljivo je. Bernardić ne shvaća, a nitko mu nije objasnio. Očito. No zato me, za razliku od novog Bernardićevog lapsusa, puno više - i neugodnije - iznenadio politički igrokaz platforme 'Možemo' kojim su željeli prikazati koliko hrane i osnovnih potrepština osoba s invaliditetom može kupiti za 1.500 kuna, koliko iznosi mjesečna osobna invalidnina. Iznenadio me i razočarao zato što su članovi te platforme i neki istaknuti borci za prava osoba s invaliditetom.

Oni bi trebali znati da svrha osobne invalidnine nije nabavka hrane i osnovnih potrepština.

Oni bi morali znati da su upravo takve konstrukcije u kojima se osobe s invaliditetom gura u ulogu socijalnog slučaja na neki način najopasnije, jer samo jedan ovakav igrokaz minira godine nastojanja i iscrpljujućih borbi da se osobe s invaliditetom prikažu jednakim članovima društva.

Nažalost, neke osobe s invaliditetom doista i jesu socijalni slučajevi koji preživljavaju upravo zahvaljujući invalidnini, ali to je potpuno nevezan problem koji je društveni jednako koliko je i ekonomski ili politički, a o kojem također valja ozbiljno progovoriti. Da, ima ljudi koji imaju samo invalidninu, ali to ne znači da je kupovanje kvasca i WC papira invalidninom ispravno. To što nekad moraš napraviti nešto, ne znači da je to ispravno. Ali ako moraš napraviti nešto što nije ispravno, to znači da nešto gadno ne štima. A to što nešto gadno ne štima nećemo ispraviti tražeći više mogućnosti da radimo tu neispravnu stvar. I to bi ekipa iz platforme 'Možemo' morala znati.

Zaključno, treba pozdraviti sastanak 'predstavnika' osoba s invaliditetom s predstavnicima vlasti jer nam je potreban konstruktivan dijalog. Treba pozdraviti i odluku o povećanju naknade za status roditelja njegovatelja i njegovatelja osobe s invaliditetom jer ti ljudi zaslužuju da im se olakša život, kao i Bernardićevu namjeru gradnje novih institucija jer nam je potrebna i takva opcija. Posebno, treba podržati ljude iz populacije osoba s invaliditetom na njihovom političkom putu i njihovo traženje većeg inkluzivnog dodatka, jer zajedno smo u svemu ovome.

Ali svi oni trebaju prestati tražiti i nuditi krive stvari. Jer sve ovo neodoljivo nalikuje na jedan veliki fan service cirkus u kojem svi piju, nitko ne plaća, a osobe s invaliditetom puše.

Da ne znam bolje, pomislio bih da se bliže izbori.

A nakon njih će stati i fan service.

 

Piše: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti