MOJA PRIČA Vjera Lukavečki, ravnateljica Centra OZANA

Osobe s intelektualnim teškoćama o kojima mi skrbimo neće biti predsjednici vlada, ali su kroz projekte koje provodimo u školama, naučili učenike, koji će možda biti predsjednici vlada, što je važno i vrijedno u životu, koji su prioriteti, kako bez drugog čovjeka ne možemo ostvariti ni sebe i kako je različitost bogatstvo, a tolerancija jedini način ostvarenja vlastite slobode i čovječnosti, poručuje Vjera

 

Udruga 'OZANA' osnovana je 1991.godine u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Sjedište Udruge je u Ulici grada Vukovara 239, u Zagrebu, a danas ima 186 aktivnih članova.

- Trenutačno  skrbimo o do desetero djece predškolske dobi s teškoćama u razvoju te o 49 mladih i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama  unutar Centra 'OZANA', ustanove koju je Udruga osnovala 2002. godine – kaže Vjera Lukavečki, ravnateljica Centra.

- Pedagoški rad u oba programa temelji se na načelima waldorfske pedagogije, prilagođavajući se specifičnim potrebama korisnika uvjetovanih njihovom dobi te vrstom i stupnjem teškoća u razvoju. Program koji provodimo je poludnevnog karaktera i unutar Udruge realizira se predškolski program za djecu s teškoćama u razvoju koji podrazumijeva uz osnovnu skrb i njegu, kroz grupne i individualne aktivnosti, kontinuirano, stručno provođenje različitih odgojno-obrazovnih aktivnosti, kao što su: ritmičke i gestovne igre, slikanje, crtanje i modeliranje, muziciranje, pričanje bajki i lutkarske predstave, te proslave svetkovina i rođendana. Takvim terapeutskim radom nastoji se ostvariti što bolji temelj njihovom psihosocijalnom razvoju i pripremiti ih za uspješnu integraciju u redovne programe - kaže Vjera.

Centar OZANA, ustanova socijalne skrbi, koju je Udruga osnovala 2002. godine,  nudi socijalnu uslugu poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama kroz brojne sadržaje i aktivnosti usmjerene provođenju psihosocijalne rehabilitacije.

- Program objedinjava rehabilitacijsko-terapeutske aktivnosti i sadržaje socijalnog karaktera a polazište pri izboru sadržaja i kreiranju svakodnevnog ritma i dinamike rada, temelji se na individualnim specifičnostima korisnika, te je u skladu s tijekom godine, tj. obilježavanjem svetkovina i blagdana. Rehabilitacijsko – terapeutske aktivnosti razvijaju motoričku spretnost, kreativno izražavanje, samostalnost i samopouzdanje, smanjuju negativne učinke simptoma oštećenja, te razvijaju socijalne kompetencije kod korisnika a ostvaruju se kroz: radionicu ručnog rada (pletenje, kukičanje, vezenje, tkanje);  radionicu strojnog šivanja; radionicu obrade i oblikovanja vune-filcanje; radionicu keramike;  radionicu likovne terapije; radionicu usvajanja vještina za samostalni život; dramske igre i vježbe; plesnu radionicu; sportsku radionicu,svakodnevne vježbe razgibavanja, svakog petka plivanje na bazenu 'Mladost', stolni tenis - navodi ravnateljica i kaže kako sadržaji socijalnog karaktera razvijaju socijalizaciju i integraciju, a obuhvaćaju: zajedničke proslave rođendana; obilježavanje svetkovina i tradicijskih događanja; organiziranje izložbi radova nastalih kroz svakodnevne aktivnosti; sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu grada; izleti u prirodu; zajedničko ljetovanje.

Pored  nabrojenih redovitih aktivnosti, provode i niz projekata čiji  sadržaji  obogaćuju program te kroz suradnju sa školama i fakultetima (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Studijski centar socijalnog rada,  Zdravstveno veleučilište, OŠ Voltino, OŠ T. Ujevića,  OŠ Trnjanska i dr.) ostvaruju značajne pomake na području socijalizacije korisnika i senzibilizacije šire društvene zajednice na osobe s invaliditetom.

- Aktivnostima projekata  našim korisnicima osiguravamo izlazak iz zaštićene sredine 'OZANE', te im pružamo mogućnost prezentacije i afirmacije kao pridonosnih članova zajednice. Naime, oni su, zahvaljujući projektima koje provodimo u partnerstvu i suradnji s niz škola, postali  učitelji filcanja vune u tim školama. Tako senzibiliziramo širu zajednicu za sposobnosti i kapacitete naših korisnika, osoba s intelektualnim teškoćama, koji su u određenom segmentu (usvojenoj vještini) superiorniji od učenika škole koje podučavaju. Ta je platforma izuzetno važno socijalno vježbalište za obje grupe, i učenike i naše korisnike - ističe Vjera.

U jesen 2013. godine udruga 'OZANA' pokreće 'Štrikeraj cafe', u početku kao aktivnost koja se održavala jednom tjedno (četvrtkom) u poslijepodnevnim satima., a od rujna 2014. godine kao svakodnevnu aktivnost, kroz trogodišnji program sufinanciran od strane nadležnog  Ministarstva.

- Štrikeraj cafe zamišljen je kao 'mjesto susreta', inkluzivna radionica u kojoj se kroz zajedničke aktivnosti pletenja i kukičanja, članovi lokalne zajednice i naši korisnici druže i stvaraju. Svi uključeni  se afirmiraju i realiziraju kao osobe koje pridonose humanitarnoj aktivnosti.

Štrikeraj cafe nudi novi model olakšavanja uključivanja osoba s invaliditetom u zajednicu pružajući im nova iskustva i bolji uvid u načine funkcioniranja zajednice, istovremeno pružajući i zajednici bolji uvid u život osoba s invaliditetom i njihove sposobnosti. Sve to dovodi do veće socijalne uključenosti svih korisnika. Mladim i odraslim osobama s invaliditetom osigurava se veća samostalnost, unaprjeđuju se njihove vještine neovisnog življenja te njihovi sačuvani potencijali a senzibilizacijom zajednice umanjuju se  predrasude prema osobama s invaliditetom. Ovakva vrsta inkluzije u zajednici pokazala se uspješnom kako za jednu skupinu - naše korisnike, tako i za drugu - članove lokalne zajednice.

Po ovom je modelu moguće pomagati ljudima u zajednici u smislu pozitivnog  djelovanja na njihovo psihofizičko zdravlje istovremeno unaprjeđujući socijalnu kompetenciju naših korisnika. Upravo iz tog iskustveno potvrđenog procesa, pokrećemo i novi program –asistent u susjedstvu kroz koji angažiramo naše korisnike na pomaganju starijim i nemoćnim susjedima. Na taj smo način ponovo naše korisnike, osobe s intelektualnim teškoćama 'unaprijedili' u pomagače, tj. one koji pomoć pružaju, a ne primaju (kako su obično percipirani).

Štrikeraj cafe je postao inkubator inovativnih ideja i svake godine, ma kako su okolnosti i za nas teške, radimo društveno angažirane 'projekte za drugog'. Najznačajniji od njih su: 'Sanjam, letim, živim' i 'Upletimo se!' koji su pokrenuli, možemo slobodno reći cijelu Europu u pletenje i kukičanje narančastih leptira (za Društvo multiple skleroze Grada Zagreba) i pletenje i kukičanje kvadrata za deke za beskućnike Grada Zagreba - pojasnila je Vjera.

Sve  nabrojeno uspijevali su tijekom proteklih godina realizirati zahvaljujući maksimalnoj požrtvovnosti i entuzijazmu svih zaposlenih (Udruga i Centar OZANA ukupno 13 zaposlenika).

Naime, udruga 'OZANA' zahvaljujući donatorima, vlastitom radu i razumijevanju Grada Zagreba,  uspijeva putem javnih poziva i projekata osigurati sredstva za svoj rad.

 - Centar OZANA sufinanciran je od strane nadležnog Ministarstva. Ta sredstva, naravno nisu dostatna i velikim se dijelom naslanjaju na neizvjesne izvore (projekti/programi), za koje se natječaji raspisuju do polovice kalendarske godine (i kasnije). Rezultati bivaju poznati u drugoj polovici godine. Ako su projekti/programi pozitivno ocijenjeni, imamo šanse preživjeti, a ako nisu u užasnoj smo egzistencijalnoj brizi. Ta stalna briga i neizvjesnost stavlja nas u situaciju neprestanog straha za opstanak. To naravno naši korisnici ne znaju, jer je njima sigurnost na prvom mjestu i uvjetuje njihovo psihofizičko zdravlje i napredak. Zato se svi mi ostali ekstremno angažiramo biti inovativni, stručno se usavršavati, ići u korak s novim pristupima u rehabilitaciji, pronalaziti  uvijek nove načine financiranja, što zaista predstavlja velik teret u svakodnevnom radu i neminovno sagorijevanje, prvenstveno od brige i egzistencijalnog straha.

Upravo se sada nalazimo, kao uostalom i svi ostali u vrlo zahtjevnom vremenu. Izvjesno je da ćemo duže čekati rezultate projekata koje smo prijavili i bojimo se da će i sredstva biti ograničena. Mi nismo udruga koja ima zaposlenog tajnika, i prijavljuje projekte, pa ako projekt prođe, po njemu zapošljava stručnjake i pokreće aktivnosti. Mi smo Udruga i Centar, imamo licence za provođenje socijalnih usluga, a da bismo ih dobili morali smo osigurati minimalne uvjete, prostorne, kadrovske i svake druge, te imati korisnike upućene Rješenjima CZSS u naše programe. Rad se svakodnevno kontinuirano odvija, kao u školama, a sredstva koja nam pristižu, vezena za projekte i programe izuzetno su nesigurna i nekontinuirana, tako da naš rad zahtjeva 'nadnaravnu' psihičku i fizičku stabilnost i snagu kako bi tekao kontinuirano, nesmetano i kako za naše korisnike nikad ne bi bilo upitno hoće li 'OZANA' sutra postojati. 

Uz brigu zbog opstanka svakodnevnog programa i osiguravanje sredstava za taj rad, naravno imamo viziju budućeg razvoja. Naš je naime, zadatak, uz osiguranje opstanka redovitog programa i  pokrenuti životnu zajednicu za naše korisnike koji će ostati bez svojih roditelja  i vjerujemo živjeti neovisno  uz određenu podršku - nakon svih briga optimistično će Vjera. Cilj  je da ta zajednica bude samoodrživa i da bude integrirana i pridonosna u zajednici u kojoj djeluje.

 - Imamo ideja, entuzijazma, ali sredstva su kao uvijek ograničena i predstavljaju najveću kočnicu, upravo zbog toga što se kontinuirano borimo za opstanak svakodnevnog programa koji provodimo, pa je riskantno otvarati još jednu veliku frontu u financijsku neizvjesnost. Stabilnost redovitog programa, omogućila bi nam 'širenje krila' za ovu ideju - kaže Lukavečki.

- Dajte priliku osobama s invaliditetom da budu pridonosni članovi zajednice, a ne teret zajednici, jer oni to mogu biti svatko u određenom segmentu. Osobe s intelektualnim teškoćama o kojima mi skrbimo neće biti predsjednici vlada, ali su kroz projekte koje provodimo u školama, naučili učenike, koji će možda biti predsjednici vlada, što je važno i vrijedno u životu, koji su prioriteti, kako bez drugog čovjeka ne možemo ostvariti ni sebe i kako je različitost bogatstvo, a tolerancija jedini način ostvarenja vlastite slobode i čovječnosti - poručila je Vjera za kraj.

 

Autor: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti