KOMENTAR Poraz osoba s invaliditetom na parlamentarnim izborima

Kako bilo što zamjeriti politici i političarima kada kandidati koji se direktno obraćaju interesima polumilijunske populacije skupe ukupno manje od tri tisuće glasova?

 

Odakle početi i što zaključiti? Ne znam.

Mogao bih reći da ste vjerojatno pratili izbore i da sve znate. Ali, sudeći po rezultatima, niste pratili izbore. Ili jeste, pa su time rezultati još porazniji. Upravo strašni.

Iskreno sam se veselio ovim izborima. Nikada nije bilo toliko osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta posvećenih našem cilju na listama. Toliko da nije bilo šanse da im svima damo prostora da se oglase kroz naš portal. Toliko, ispostavilo se, da nije bilo prostora ni vremena čak niti da ih sve spomenemo.

Znate li tko će od njih biti glas osoba s invaliditetom u Hrvatskom saboru u iduće četiri godine?

Nitko.

Točnije, da se pita osobe s invaliditetom - a pitalo ih se - to ne bi bio nitko. Međutim, ako je vjerovati obećanju još aktualnog i budućeg premijera Plenkovića, na njegovom će mjestu u Saboru i u iduće četiri godine sjediti Ljubica Lukačić. Prekrasan i hvalevrijedan potez. S jedne strane. S druge strane je to milostinja, ali ne ona koja govori loše o Plenkoviću. Ova milostinja govori ono najgore o nama.

U predizbornom smo periodu na In Portalu intervjuima predstavili četvero osobama s invaliditetom relevantnih kandidata, spomenuli smo ih još šest. Dakle, kroz portal ste mogli 'saznati' za deset kandidata, a na listama ih je ukupno bilo i više.

Deset kandidata koji su se pojavili u našim tekstovima dobilo je ukupno 2.483 preferencijalna glasa hrvatskih birača. Vjerojatno nije jako pogrešan zaključak da, posljedično, osobe s invaliditetom i njihovi pobornici, uključujući i one o kojima se nije moglo čitati na In Portalu, nisu skupili više od tri tisuće glasova. Za usporedbu, Plenković je dobio 32.208 glasova.

Pozitivni rekorder u našoj populaciji je Hrvoje Antonio Belamarić. Nažalost, prikupljenih 756 glasova mu neće biti dosta za ulazak u Sabor. Za usporedbu, u Sabor će ući glavni tajnik SDP-a Nikša Vukas, iako je dobio tek 132 preferencijalna glasa.

I tu leži prvi dio problema.

Sigurno se pitate kako je to moguće. Moguće je. Lako. Unatoč fantastičnoj kampanji stranke Možemo, u kojoj su doista pokušavali istaknuti Belamarića - čemu je i on uvelike doprinosio svojom aktivnošću i trudom - na listi mu je dodijeljeno tek osmo mjesto, a u Sabor su ušla prva tri od 14 kandidata s te liste. Belamarić je, inače, ostvario peti rezultat i imao je niti 200 glasova manje od Damira Bakića koji je ušao u Sabor. S druge strane, spomenutom Vukasu su 132 glasa - manje na SDP-ovoj listi je imala samo Davorka Vukadin Tabaković - bila dovoljna jer je bio treći na listi.

Što nam to govori?

Nadam se da griješim, ali bojim se da ovo pokazuje da sam bio u pravu kada sam rekao da je svaka osoba s invliditetom na fronti političke utrke tek marioneta svoje političke opcije, tek srp kojim će njihovi gospodari žeti političko žito. Da je tako, pokazuje i činjenica da je od osoba s invaliditetom spomenutih na In Portalu najbolje na svojoj listi postavljena upravo Lukačić koja će vjerojatno u Sabor, ali i ona je tek na sedmom mjestu. Pomalo paradoksalno, no mojoj teoriji dodatnu težinu daje činjenica da su na svojim listama puno bolje pozicionirani naši pobornici bez invaliditeta - Ana Alapić na trećem i Josip Držaić na četvrtom mjestu. Očito je u politici doista baš invaliditet najveći krimen.

No kako zamjeriti politici kada kandidati koji se direktno obraćaju interesima polumilijunske populacije skupe ukupno manje od tri tisuće glasova?

Tako dolazimo do drugog dijela problema. Nas samih.

Umjesto da o ovome puno pametujem, reći ću samo da sam prije izbora pričao s puno kandidata - ne samo s onima koji su imali intervju na In Portalu. Jedan od njih je bio i Ante Raos, čovjek s kojim se u puno toga slažem. Nadam se da se neće ljutiti ako za kraj parafraziram jednu njegovu misao.

Ako među toliko kandidata s invaliditetom ne možemo barem za jednog od njih skupiti dovoljan broj glasova, onda ni ne zaslužujemo da nas se zastupa u Saboru.

 

Autor: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti