UDRUGE I KORONA U Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije financijski su na izmaku snaga

Pitamo se zašto nema novca za najosjetljivije članove našeg društva? Svakodnevno zaprimamo upite naših zaposlenika vezane uz isplate plaća. Naši zaposlenici imaju obaveze prema svojim obiteljima, bankama, te se postavlja pitanje dokle će i oni moći izdržati

 

Koronakriza još uvijek nije iza nas, sve je prepuno neizvjesnosti hoćemo li zadržati radna mjesta, hoće li budžeti izdržati od prvog do prvog, a u istom glibu nalaze se i udruge osoba s invaliditetom. Mnoge od njih strahovale su da će morati zatvoriti vrata, mnoge od njih se jedva održavaju na površini, ali  kakvo je zapravo stanje, reći će nam sami predsjednici udruga.

Zanimalo nas je dakle funkcioniranje udruga nakon korone, teče li sve prema planu, može li udruga financijski provoditi projekte koji su u tijeku, što je s budućim aktivnostima i zbog čega eventualno strahuju. Ovaj put odgovor nam je stigao iz Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije.

Udruga broji već 34 godine svog postojanja. U okviru svog djelovanja vodi brigu o zadovoljavanju potreba osoba s invaliditetom, kroz pružanje raznih socijalnih usluga.

- Ako nabrojimo samo neke, tu je usluga poludnevnog boravka, organizacija raznih manifestacija, radionica, sportskih događaja, terapijsko jahanje, usluga pomoći u kući, usluga pomoćnika u nastavi, usluga osobne asistencije, logopedske usluge, usluga prijevoza i mnoge druge, kojima je cilj osnaživanje osoba s invaliditetom svih dobnih skupina, podizanje kvalitete njihova života i uključivanje ranjivih skupina u život lokalne zajednice. Iako se svakodnevno susrećemo s raznim izazovima u provedbi aktivnosti, situacija s korona virusom pred nas je postavila najveći izazov ikad. Prilagodili smo svoje aktivnosti poštivajući mjere socijalne distance, pa smo smišljali i kreirali nove načine pomoći našim korisnicima, kako bi snosili najmanje moguće posljedice djelovanja Covida-19, jer smo bili svjesni da bez obzira na situaciju potrebe naših članova, osoba s invaliditetom nisu nestale - kazali su nam iz udruge.

- Neke aktivnosti na žalost nisu bile provedive u tom periodu, stoga smo ih stopirali, u nadi da ćemo iste provesti, dok se situacija s koronom ne stiša. Za druge smo našli nove kanale komunikacije. Naime, neke od radionica uspjeli smo provesti putem online konferencija Zoom aplikacijom. No ni tu stvari nisu išle glatko, jer neki korisnici još uvijek nemaju računala ili se istima ne znaju ili ne mogu služiti. Voditelji radionica snimali su upute za rad i dostavljali korisnicima kako bi sami i sa svojim obiteljima provodili aktivnosti. Uložili smo mnogo truda da bi u najvećoj mogućoj mjeri osigurali uvjete za provedbu. Sad to možemo pogledati i s pozitivne perspektive jer smo kroz tu kriznu situaciju naučili naše korisnike nekim novim vještinama. Danas, kad se sve koliko-toliko vratilo u normalu, ponovno provodimo uslugu poludnevnog boravka, radionice, terapijsko jahanje i nastojimo sve aktivnosti koje kasne nadoknaditi i provesti u skladu s predviđenim planom aktivnosti. U tom smislu svjesni smo i naših obaveza prema ugovornim tijelima, koja nam predstavljaju najveći izvor financiranja i bez kojih većina aktivnosti ne bi bila moguća. Također smo svjesni da su se i oni sami u tom periodu suočili s raznim problemima, no to ne znači da je život stao i da troškova života nema.

- Financiranje kasni, iako su izvješća predana, sredstva odobrena i sve obaveze prema provedbenom tijelu izvršene. Pitamo se zašto nema novca za najosjetljivije članove našeg društva? Svakodnevno zaprimamo upite naših zaposlenika vezane uz isplate plaća. Jer i naši zaposlenici imaju obaveze prema svojim obiteljima, bankama, te se postavlja pitanje dokle će i oni moći izdržati, ili će biti primorani potražiti drugi posao kako bi ispunili vlastite obaveze. Kakve bi to moglo imati posljedice na korisnike? I još, kako se najavljuje novi val korone u jesen, hoće li se situacija ponoviti? Hoćemo li svi skupa biti pametniji i spremniji na moguće slične poteškoće - pitaju se u udruzi i nadaju najboljem.

 

Autor: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti