Dolazak jeseni i najavljeno razbuktavanje pandemije koronavirusa, kojem upravo svjedočimo u Hrvatskoj, bilo nam je povod za razgovor s vodećim hrvatskim znanstvenikom i ravnateljem Instituta za biokemiju Goethe Sveučilišta u Frankfurtu, molekularnim biologom i doktorom medicine prof. dr. Ivanom Đikićem.

 

Za početak, recite nam kako vi ocjenjujete trenutačnu situaciju s pandemijom koronavirusa u Hrvatskoj, ali i širom svijeta?

- Situacija je ozbiljna jer je ispred nas zimsko razdoblje koje i inače prati porast infekcija od respiratornih virusa, a u kojem će zbog boravka u zatvorenom svakako biti teže održavati sve preporučene preventivne mjere.

S druge pak strane, zahvaljujući ogromnom naporu znanstvene i liječničke zajednice, o virusu i liječenju znamo svaki dan sve više i zdravstveni sustav je svakako bolje pripremljen.

Ukoliko se budemo pridržavali svih preporučenih higijenskih i socijalnih mjera, neće doći do nekontroliranog širenja virusa niti ćemo morati ponovno primjenjivati drastične mjere zatvaranja.

Pri tome treba posebnu pažnju posvećivati na sve one druge oboljele koji trebaju zdravstveni sustav i koji su bili zanemareni u zadnjih osam do devet mjeseci.

Obzirom da ste kroz udrugu Civitas blisko vezani s populacijom osoba s invaliditetom, mislite li da je hrvatski zdravstveni sustav adekvatno opremljen i organizacijski spreman pružiti osobama s invaliditetom podršku i pomoć u vrijeme ove pandemije? Koliko je situacija u tom smislu drugačija izvan Hrvatske?

- Briga za stare, nemoćne i osobe s invaliditetom pokazatelj je humanosti nekog društva. U današnje doba - gdje je zdravstveni sustav na tržištu, liječnik je davatelj usluge, a pacijent ima etiketu korisnika i potrošača - ozbiljno je narušena humanost, a time i briga za one najosjetljivije. Taj proces je u većoj ili manjoj mjeri prisutan svugdje u svijetu, a bogatija društva često nisu i humanija.

U Hrvatskoj dodatno postoji teret materijalnog i ljudskog osiromašivanja zdravstvenog sustava u periodu njegove transformacije nakon rata. Sve se to prelomilo na starijima, kronično bolesnim i osobama s invaliditetom, koji su stigmatizirani kao najslabija karika u sustavu u koju je stoga neracionalno ulagati.

Kada možemo očekivati cjepivo i mislite li da će ono u potpunosti i trajno riješiti problem ili bi koronavirus mogao postati naša sezonska stvarnost poput obične gripe? Ako potonje bude točno, je li opravdana bojazan da se virus u budućnosti ponovno otme kontroli, cjepivu unatoč?

- Cjepivo će po svoj prilici postati dostupno široj populaciji početkom sljedeće godine. Još uvijek se ne znaju praktični detalji i frekventnost cijepljenja, što je veoma bitna stavka kod procjepljivanja i stvaranja kolektivnog imuniteta populacije. Isto tako, ne zna se kolika će biti njegova djelotvornost i dugotrajnost. Ipak, prije odobravanja važno je potvrditi da ne postoje ozbiljne štetne posljedice. No dosadašnji podaci govore da među devet kliničkih studija postoji nekoliko vrlo kvalitetnih cjepiva i velika je vjerojatnost da ćemo sredinom sljedeće godine preko cijepljenja biti zaštićeni od koronavirusa.

Koje bi bile vaše preporuke u smislu zaštite od koronavirusa dok čekamo cjepivo - uz već uobičajenu higijenu, dezinfekciju i distancu - posebno za osobe iz rizičnih skupina, poput osoba s invaliditetom?

- Osobe s invaliditetom često su u pandemijama i rizična populacija, te im je stoga potrebna dodatna i posebna njega i briga. Teret takve njege naposljetku najvećim dijelom snosi netko od bližnjih ili vrijednih udruga, primjerice Civitas. Stoga ne bismo smjeli zaboraviti da briga za osobe s invaliditetom podrazumijeva i brigu za sve osobe uključene u njihovu neposrednu njegu.

Za kraj probajmo biti pozitivni - mislite li da se iz ove loše situacije bez presedana u moderno doba može 'probuditi' i nešto dobro, poput boljeg odnosa prema znanosti ili razvoja nekih novih tehnologija?

- Naravno, svaka teška situacija ujedno je i najveća mogućnost da društvo krene boljim putem jer za vrijeme kriza progresivne ideje, koje u takozvano normalno vrijeme ne nailaze na veći odjek, mogu doprijeti do širokih masa i oživotvoriti se.

Korona je, zaustavivši sve, na grub način momentalno razotkrila boljke naše civilizacije i sustava u kojem funkcioniramo. Stavivši prioritet na zdravlje, osjećaj solidarnosti i stvarne ljudske vrijednosti, počeli smo propitivati ne samo naš način života, nego i kuda zaista kao društvo idemo. U tom smislu zdravlje nije i ne bi trebalo biti luksuz, ono je ljudska potreba i pravo i kao takvo nema i ne smije imati samo tržišnu cijenu.

Suočili smo se s paradoksom da mnoga zanimanja na koja se gledalo olako i rad koji nepravedno nije bio dobro vrednovan, zapravo drži naše društvo i našu svakodnevicu. Klimatske promjene su iz sfere relativnog, maglovitog i dalekog, postale tema broj jedan s kojom se napokon počinjemo suočavati. U tom smislu znanost i tehnologija nude mnoge mogućnosti, no imaju svoje limite i toga moramo biti svjesni.

Morat ćemo najprije kao društvo i kao pojedinci uložiti napor i promijeniti neke osnovne postavke na kojima temeljimo našu civilizaciju, te onda posegnuti za tehnologijom i znanošću da uspješno riješimo nadolazeće izazove u budućnosti.

 

Razgovarao: Damir Fatušić

Objavljeno: 12.10.2020