KOMENTAR Hoće li zbog lova na vještice invaliditet postati još veći tabu nego je bio dosad?

Želimo li da nam se ljudi boje obratiti, da se boje svake riječi kako nas ne bi uvrijedili? Želimo li biti kmečavci koji svima idu na živce, želimo li živjeti u svijetu laži satkanom od nametnute i iskrivljene iskrenosti koja to nije?

Danny DeVito - Pingvin

 

Već mi se nekoliko puta dogodilo da sam zbog svojih tekstova ispao vidovit. A nisam. Koliko god bih volio imati supermoći, nemam ih. Zapravo, uopće nisam siguran da je vidovitost blagoslov.

Prošla su svega dva tjedna otkad sam pisao o akciji u kojoj je Ministarstvo unutarnjih poslova povodom Nacionalnog dana sigurnosti cestovnog prometa na Trg bana Jelačića postavilo 100 invalidskih kolica s porukama ljudi koji su zbog prometnih nesreća postali osobe s invaliditetom.

Tom sam zgodom poruku koja je akcijom poslana, nakon podužeg razlaganja, usporedio s pričama o Babarogi. Invaliditet je Babaroga, strašna sudbina koje će zadesiti one koji su zločesti, u ovom slučaju one koji nisu odgovorni u prometu. I to je ono što nas, osobe s invaliditetom, razlikuje od drugih skupina koje se također bore za svoje mjesto pod suncem. Biti crnac ili LGBTIQ osoba vjerojatno nikada u povijesti nije bilo prikazivano kao kazna, iako su se zbog odnosa društva mnogi zasigurno osjećali kažnjeno. Međutim, nigdje u modernom svijetu definitivno nije legitimno nekoga u ozbiljnom kontekstu, primjerice u javnoj kampanji poput ove, prozvati Babarogom.

Stoga je nešto u meni bilo sadistički sretno kad sam saznao - a o čemu ste mogli čitati i na In Portalu - da je, samo nekoliko dana nakon mog spomenutog komentara, s prikazivanjem započeo film koji je naišao na žestoke kritike javnosti zbog toga što je osobe s invaliditetom usporedio s vješticama.

Naime, u najnovijoj ekranizaciji popularnog dječjeg romana 'Vještice' Roalda Dahla, Anne Hathaway glumi jednu od vještica koje su prikazane bez prstiju na rukama, što je detalj koji nije Anne Hathawaydio izvornog teksta. Da stvar bude još bolja - ili gora - najava filma prikazuje glumačku ekipu kako podučava gledatelje ‘kako prepoznati vještice’ te ističu kandže i manjak prstiju kao tipične karakteristike vještica.

Zbog reakcija javnosti, pa i svojevrsne anti-kampanje na društvenim mrežama, oglasili su se iz Warner Brosa. Njihov glasnogovornik je rekao da je tvrtku 'duboko rastužilo saznanje da bi naš prikaz izmišljenih likova u Vješticama mogao uznemiriti ljude s invaliditetom', te da žale ako je film ikoga povrijedio.

- Nikada nam nije bila namjera da gledatelji pomisle da su fantastična, neljudska bića trebala predstavljati njih - kažu iz filmskog studija.

I to je to. Vidovit sam. Bio sam opet u pravu. Kraj komentara.

Šalim se, naravno. Cijela stvar je mnogo složenija nego se čini pa je upravo sad pravo vrijeme da kontriram sam sebi i još dodatno razmotam klupko. Samo uz pomoć filmova. Samo uz pomoć Warner Brosa.

Naime, WB ekipa je 1989. izbacila dugometražni igrani film 'Batman'. Ovu, drugu po redu filmsku ekranizaciju stripa režirao je neponovljivi Tim Burton, a maskiranog osvetnika je utjelovio Michael Keaton. Film je postigao velik uspjeh - ne samo da je bio film s najvećom zaradom te godine, već je u to vrijeme bio peti film s najvećom zaradom u povijesti, a također je osvojio i Oscara za najbolju scenografiju. Uspjeh filma iznjedrio je tri nastavka - 'Batman se vraća', 'Batman zauvijek' i 'Batman i Robin'.

Za našu priču bitan je jedino prvi nastavak, posljednji Burtonov Batman, u kojem Vitez tame mora spriječiti Pingvina da ubije sve prvorođene sinove u Gotham Cityju i suočiti se sa Ženom mačkom koja traži osvetu nad Maxom Shreckom, korumpiranim tajkunom koji skupa s Pingvinom Gotham City želi staviti pod svoju kontrolu.

Pingvin. Sjećate se Pingvina? Iako je mafijaš iz Gotham Cityja koji sebe naziva 'džentlmenom zločina' najčešće prikazivan kao nizak i pretio čovjek s dugim nosom, ali s doista džentlmenskim stilom koji krase monokl, cilindar, smoking i karakteristični kišobran, Tim Burton ga je zamislio ne kao elokventnog gospodina, nego kao deformiranog i psihopatskog ubojicu. Briljantni Danny DeVito tako glumi Pingvina kojeg su bogati roditelji bacili u kanalizaciju kao bebu nakon što je napao njihovu mačku i uplašio medicinsku sestru svojim izgledom, dio kojeg su i ruke sa spojenim prstima, nalik perajama.

Kenneth BranaghPrepoznajete li neke sličnosti u ova dva filma razmaknuta više od 30 godina? Možda invaliditet glavnih negativaca u ekranizacijama? Možda to što u izvorniku invaliditet nije postojao, ali je tu ubačen kao zgodan dodatni element demonizacije?

Međutim, sličnosti ovdje spominjem samo kako bih istaknuo različitosti, a ona glavna je da Burtonov hit, svim sličnostima unatoč, nije izazvao reakcije javnosti naklonjene osobama s invaliditetom. Barem ne u tolikoj mjeri da se studio javno ispričava zbog Pingvinovog izgleda.

O konkretnim razlozima je teško nagađati. Ono što je sigurno - svijet se jako promijenio od 1989. godine. Osobe s invaliditetom su, ako ništa drugo, očito postale mnogo glasnije nego su tada bile. I to je pohvalno, to je ono što nam treba. Međutim, ja se opet pitam koju sliku o sebi zaista želimo poslati ljudima oko sebe.

Želimo li da nam se ljudi boje obratiti, da se boje svake riječi kako nas ne bi uvrijedili? Želimo li da filmovi poput 'Batmana' postanu tabu i nešto što ne možemo gledati s prijateljima jer bi bilo neprimjereno? Želimo li biti kmečavci koji svima idu na živce, želimo li živjeti u svijetu laži satkanom od nametnute i iskrivljene iskrenosti koja to nije?

Dobro je da smo postali glasni, ali ne želim živjeti u svijetu u kojem se filmski studiji odjednom moraju ispričavati osobama s invaliditetom, a ja se ne mogu šaliti na vlastiti račun i nazivati se kriplom.

Svijet koji želim možda ponajbolje opisuje jedna scena iz trećeg WB-ovog filma s negativcem koji je osoba s invaliditetom. U 'Divljem zapadu' iz 1999. Will Smith i Kevin Kline glume dva agenta američke tajne službe, Jima Westa i Artemusa Gordona, koji zajedno pokušavaju zaštititi američkog predsjednika od Arlissa Lovelessa, bivšeg konfederacijskog časnika i zločinačkog genija bez nogu koji koristi invalidska kolica na parni pogon, a kojeg portretira sjajni Kenneth Branagh.

Scena u kojoj se crni tajni agent i zločinac u kolicima nekoliko minuta 'u rukavicama' vrijeđaju na osnovi rase i invaliditeta, na način koji je teško prevesti, za mene je jedna od boljih i zabavnijih razmjena u povijesti filmske industrije.

Nažalost, bojim se da danas tako nešto više ne bi bilo moguće.

Ako je to cijena naše borbe, je li previsoka?

Damir Fatušić

 

Autor: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti