HUMANITARNA AKCIJA Darija Šimunov, oboljela od multiple skleroze, hitno treba pomoć dobrih ljudi

Sve što Dariji treba za život dostojniji i donekle lakši je gusjeničar za invalidska kolica koji košta dvanaest tisuća kuna. Stepenice do stana gotovo su nesavladiva prepreka, a jedino na koga se može osloniti njezina je majka Tanja

Darija Šimunov

 

U redakciju nam je ovih dana stigla zamolba da objavimo priču o humanitarnoj akciji za Dariju Šimunov iz Zagreba, oboljelu od multiple skleroze kojoj hitno treba pomoć dobrih ljudi. Naime, njezina majka Tanja bori se svim silama da održi sebe i nepokretnu kćerku 'na površini', u gotovo nemogućim uvjetima. Hitno im je potreban gusjeničar za invalidska kolica, čija je cijena (za polovni) 12.000 kuna.

- Svakodnevno kćer vodim na terapije, a zaista mi je teško spuštati je i vraćati natrag uz stepenice. Zato molim one koji mogu odvojiti koju kunu da kupimo gusjeničar za invalidska kolica jer stepenice su nam gotovo nesavladiva prepreka. Polovni košta 12.000 kuna, a uvelike bi nam olakšao život. Živimo same, jer suprug je preminuo dok je mojoj Dariji bila svega 16 mjeseci - obratila se majka Tanja.

Kćerka Darija rođena je 1985. godine, a od 24. godine života je nepokretna i u invalidskim kolicima, zbog multiple skleroze i niza drugih dijagnoza. Obje žive u Zagrebu, u Martićevoj ulici, gdje su većinom stare zgrade bez lifta, i to u visokom prizemlju sa stepenicama koje su velika prepreka budući Darija svakodnevno ide na neurorobotsku terapiju, koja joj je neophodna kako bi joj tijelo koliko-toliko reagiralo.

- Radimo na tome da se Darija može samostalno prebaciti iz kreveta u kolica i imala bi život Darija Šimunov i mama Tanjaneovisno o meni, jer ni ja neću zauvijek, a ne bi željele da završi u nekoj ustanovi jer nikoga nemamo živog od bliže obitelji - pojasnila je majka Tanja.

Na pitanje kako izgleda jedan uobičajen dan u njihovoj obitelji, majka Tanja je odgovorila:

- Ujutro ustanemo u 6 sati te ju kateteriziram jer je pri padu povrijedila mjehur te ne može izmokriti do kraja i, kako ne bi dobila urino-infekciju, to radim četiri puta dnevno. Tada doručkuje, obučem je i počinje naša avantura. Prvo je iz kreveta stavim u kolica, ali je moram dobro pridržavati da mi ne padne na leđa jer još ponovno uči sve ispočetka, pa i samostalno sjedenje, s tim da je ona 180 centimetara visine, a ja 15 centimetara niža. Pa kad to savladamo, onda joj obučem jaknu, namjestim i krećemo. Spuštam je niz stepenice cijelo vrijeme povlačeći unazad da mi ne proleti. Nije lako, idemo stepenicu po stepenicu dok kolica na dva kotača u nagibu spuštam, oko 70 kilograma. Isto toliko i pri povratku vučem uz stepenice. Kad se spustimo, sve je lako, gurati kolica nije problem, ali moja vratna kralježnica je operirana, a i godine su tu, čovjek se istroši. No, mi to sve radimo s osmijehom.

Zbog toga im, i to što prije, treba gusjeničar za invalidska kolica.

- Pronašli smo ga u dućanu polovnih invalidskih pomagala u Zagrebu, i košta 12.000 kuna. Tražile smo i preko oglasa, ali ista stvar u cijeni. Postoji i skalamobil. Čak nam jedna gospoda iz Splita željela pokloniti, ali, nažalost, to nam ne odgovara jer trebala bih ju staviti u skalamobil i po silasku niz stepenice premjestiti je u kolica. No to je nemoguće, jer ja to fizički ne mogu. Mogu je samo iz kreveta u kolica, a iz skalamobila u kolica je puno teže pošto ona samostalno ne može ništa. Tako nam svaki izlazak stvara agoniju. Zapravo, prije sam uvijek nekog molila da mi pomogne, ali znalo se dogoditi da više od pola sata nitko ne pomogne, a i jako često odbijaju. I dok vam naiđe osoba koja bi pomogla, prođe dosta vremena. Tada bi se osjećale užasno - kaže majka.

Darija ŠimunovOpisuju kako im se često događalo da prilikom posjeta bolnicama ili drugim ustanovama rampe nisu radile. Tako su istaknule situaciju kad su išle vaditi dokumente u Draškovićevu, a rampa je bila pokvarena.

- Morala sam Dariju opet sama vući, a nitko od zaposlenih da pomogne. To su trenuci kada poželite da vas nema - priznaje majka.

Osvrnula se i na sadašnje financijsko stanje te na opterećenost kreditom za Darijino liječenje, što je ujedno i razlog da je prisiljena obratiti se javnosti za pomoć.

- Pošto još uvijek liječenje od prije dvije godine otplaćujem kreditom, jer nismo uspjele skupiti potrebni novac, ostane nam gotovo ništa od naših primanja, koja su mala. Darija ima mirovinu po ocu 1670 kuna plus osobnu invalidninu 1500 kuna, a moja mirovina je 1609 kuna. Kad otplatimo kredit i mjesečno ostavimo 2000 kuna u ljekarni, jer nažalost ne ide sve preko HZZO-a, ostane za hranu i režije 1200 kuna i nismo u mogućnosti same kupiti gusjeničar, iako bih ja podigla kredit da imam tu mogućnost. Svaki dan se borimo i nadamo boljem sutra i nismo negativnih misli, sve gledamo pozitivno jer imamo danas, imale smo jučer, a nadamo se i boljem sutra. Znamo da ima puno potrebitih pa iako nam treba za puno toga tražimo samo za gusjeničar za invalidska kolica, jer uz sve brige oko nje trudim se još zaraditi, ali sada je to u ovo vrijeme epidemije malo teže.

Sukladno svemu navedenom, molimo ljude bobra srca diljem Lijepe naše da se odazovu i pomognu koliko mogu. O svemu se možete informirati na broj mobitela 099 677 0117 – majka Tanja Jelušić.

Uplate su moguće na račun Raiffeisen banke: Tanja Jelušić, HR4524840083235223564.

Uskoro na In Portalu slijedi i detaljnija priča o Dariji Šimunov.

Klaudija Klanjčić

 

Autorica: Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti