KOMENTAR Dan kada ljudi postaju vukovi prema osobama s invaliditetom

Zbog još jednog u nizu primjera manjka razumijevanja u srednjestrujaškim medijima - i to baš prema jedinom dijelu populacije koji mediji rado zaboravljaju - želim da moj tekst bude upozorenje

Osoba s invaliditetom

 

Samo tri dana nakon što je u Hrvatskoj potvrđen prvi slučaj zaraze virusom SARS-CoV-2, a bilo je to 25. veljače 2020. godine, objavljen je na In Portalu moj komentar naslovljen 'Koronavirus, zombi apokalipsa i osobe s invaliditetom'. O tom tekstu relativno često razmišljam i danas, puno dana, tjedana i mjeseci nakon što sam ga napisao. A to mi se rijetko događa, jako rijetko.

O tom komentaru često razmišljam zato što me strah. Strah me da sam pogriješio. Pogriješio i podcijenio koronavirus. Kad me uhvati taj strah, onda ponekad otvorim i iznova pročitam komentar.

Nisam podcijenio virus. Podcijenio sam ljudsku glupost i zlobu.

Mogao bih sada pisati o mnogim licima i naličjima ljudske prosječnosti koje je otkrila ova globalna kriza, skinuvši maske iskrivljene korektnosti s našeg moralnog bića poput vodene bujice cunamija koja nosi kuće koje smo gradili godinama.

Ali neću. Naša današnja priča ide ponešto drugačije.

Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku u suradnji s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom održao je u četvrtak, 26. studenog, online sjednicu povodom Svjetskog dana prevencije dekubitusa, a izlaganjima i raspravom željelo se ukazati na trenutačno stanje na ovome području, na probleme s kojima se oboljeli i njihovi njegovatelji susreću te razmjenom iskustva doprinijeti pronalaženju rješenja u cilju poboljšanja skrbi o bolesnicima s dekubitalnim ranama.

Kako smo izvijestili na In Portalu, uz predsjednicu Renatu Sabljar Dračevac i članove Odbora te pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, sjednica je okupila predstavnike Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske komore medicinskih sestara, Zajednicu saveza osoba s invaliditetom Hrvatske i ostale udruge osoba s paraplegijom, tetraplegijom i  multiplom sklerozom.

Dakle, zavidna ekipa raspravljala je tog dana o nečemu jako važnom za mnoge, mnoge osobe s invaliditetom. I to bi bila krasna priča da me prije neki dan nije nazvao jedan drag mi čovjek koji, zbog dekubitusa i situacije u koju je covid-19 doveo zdravstveni sustav, već mjesecima jedva preživjava.

Nazvao me da me upozori na tekst u Jutarnjem listu koji potpisuje kolegica Ivanka Toma, tekst naslova 'Ma koja korona! Na dan kad je Vlada najavila novi lockdown u Saboru je tema bio - dekubitus'.

'Toga dramatičnog četvrtka kada je Vlada kapitulirala pred virusom i povukla potez nakon kojeg zbrajamo koliko će ljudi ostati bez posla, koliko poduzetnika definitivno propasti i utvrđujemo daljnje koncentrične krugove negativnih posljedica, važan i prevažan Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku održao je tematsku sjednicu o - dekubitusu', piše Toma gotovo podrugljivo o problemu od kojeg godišnje u svijetu umiru na stotine tisuća ljudi, a od njega pate deseci pa i stotine milijuna pacijenata. O problemu koji zbog virusa neće nestati, nego će postati još ozbiljniji.

Ne želim da ovaj moj tekst bude početak hajke na kolegicu Tomu zbog njenog teksta, tim više što u njemu vrlo korektno spominje utjecaj korone na osobe s invaliditetom. No siguran sam da ne razumije što znači imati dekubitus, baš kao što ne razumije ni što znači infekcija dišnih puteva za respiratorno kompromitirane osobe.

Zbog tog, još jednog u nizu primjera manjka razumijevanja u srednjestrujaškim medijima - i to baš prema jedinom dijelu populacije koji mediji rado zaboravljaju - želim da moj tekst bude upozorenje.

Nema sumnje da je koronavirus jako opasan, a prave razmjere ovoga što proživljavamo znat ćemo tek kada to postane dio povijesti. Moje upozorenje - kao i u komentaru sa zombijima - usmjereno je na strašnu mogućnost da će pravi horor u poglavlju povijesnih knjiga o koronavirusu biti opisan latinskom izrekom 'homo homini lupus est'.

Jer kako drugačije opisati vrijeme u kojem je moja sloboda postala važnija od tuđeg života, a bolest koja ubija tisuće nevažna samo zato što mislim da za mene nije opasna?

Damir Fatušić

 

Autor: Damir Fatušić

 

Povezane vijesti