KOMENTAR ČITATELJICE Ova je godina bila puna izazova, ali i prilika za rast

Na dan kad sam trebala poslati ovaj tekst, dogodio se potres u Petrinji. Pomislim što nam to 2020. želi poručiti za kraj. Vidim jasan odgovor - budimo dobri jedni prema drugima

 

Kad sam krenula pisati ovaj tekst, prvo me uhvatio smijeh. Zašto? Zato što treba pisati o godini koja je na izmaku i, kao prvu pomisao, moram pisati nešto teško, odnosno izazovno. Čim sam upotrijebila riječ izazovno, uhvatio me smijeh jer volim izazov, a takva je ova godina bila - izazovna.

Na početku godine odmah sam upisala seminar high vibration tehnike, jer sam već tada znala da će ovo biti godina mog osobnog rasta i učenja, ali ono što nisam znala je da će biti ovoliko izazovna.

Kad je krenula pandemija koronavirusa u veljači, tada smo se svi u obitelji zatvorili u kuću, jer nismo znali kakav je to točno virus i što nas čeka.

Meni je prvih mjesec dana bilo jako stresno i bojala sam se. Jako sam se bojala, toliko da sam od straha počela imati i fizičke promjene u tijelu, znojenje dlanova, nizak tlak, problemi s vidom. Kasnije se ustanovilo da su to sve posljedice ogromnog stresa. Čak sam u jednom trenu pitala majku: ‘Hoćemo li mi umrijeti?’ sa suzama u očima. Zagrlivši me rekla je: ‘Nećemo!’ I bila je u pravu.

Evo mene još uvijek žive s kemijskom u ruci, ali moram priznati da sam drugačija Tamara od one koju ste poznavali do sada.

S obzirom na situaciju koju nam je donijela godina koja je na izmaku, mogu samo reći da je to godina koja mi je donijela jako puno spoznaja o meni, o svijetu i o drugima općenito, shvatila sam da sam veoma kreativna i jaka osoba. Unatoč izazovnom vremenu, odlučila sam ulagati u sebe, položila sam ne znam ni sama koliko online tečaja osobnog razvoja, zaljubila sam se u znanje jer mi to nitko ne može oduzeti, a ostaje za cijeli život. S obzirom da sam kreativna, sve što mogu prebacila sam na virtualnu verziju. To je meni, kao osobi s invaliditetom, puno toga donijelo. Svi programi, radionice, postale su dostižne, što prije ne bi bio slučaj jer ne bih mogla doci, primjerice, na neku radionicu koja se održava na katu ili u nekom drugom gradu, a to mi je sada dostupno.

Oduvijek sam se htjela osamostaliti što je više moguće, već sedam mjeseci sam odvojena od obitelji, jer smo se tako dogovorili. Naravno, bilo je trenutaka kada mi je bilo skoro pa neizdrživo, ali nisam htjela odustati, znala sam da moram uspjeti i uspjeh je bio jedina opcija.

U tom izazovnom vremenu imala sam pomoć osobne asistentice koja je sa mnom četiri sata dnevno. U tih četiri  sata obavim sve što želim, a najviše odlazim u šetnju pored mora, jer me more puni pozitivnom energijom. Otkrivam čari prirode za koje prije nisam imala vremena, niti su me posebno privlačile, a sada su moj punjač. Mnogi ljudi mi kažu da lijepo izgledam, osim genetske predispozicije, to je i zato što sam puno na zraku i zadovoljna sam načinom na koji u ovim izazovnim vremenima provodim vrijeme. Puno plešem, a to je moj velika ljubav i strast. Razvila sam se još više kao plesačica, naučila iskoristiti prostor u kojem plešem u punom kapacitetu, a plešem u svojoj sobi.

Bio je Božić, moj prvi Božić u samoći. Bio je težak, ali imao je svoje drugačije čari. Božić koji je puno toga govorio, a bila je tišina. Govorio je kako nam je u životu potreban samo dodir nečije tople ruke i mekog srca i da je to dovoljno.

Ljubav je pokretač svega, zato se volite i budite zahvalni na toplini i svemu što vam život donese.

Mislite i na druge i učinite malom gestom nečiji život ljepšim.

Sretni blagdani svima, uđite u novu godinu otvorenog srca i spremni za nove izazove i mogućnosti,  jer zapamtite - cijeli naš život je u našoj glavi.

P.S.: Na dan kad sam trebala poslati ovaj tekst, dogodio se potres u Petrinji. Pomislim što nam to 2020. želi poručiti za kraj. Vidim jasan odgovor - budimo dobri jedni prema drugima.

Autorica: Tamara Bračun

 

Povezane vijesti