KOMENTAR Ne je uvijek ne

Na organiziranom prosvjedu kao potpori žrtvama seksualnog uznemiravanja ustanovljeno da su brojni počinitelji i dalje na slobodi

Prizor s prosvjeda.

 

U Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića početkom mjeseca održano je okupljanje - prosvjed kao potpora žrtvama seksualnog uznemiravanja, uz odobrenje policije i pridržavanje epidemioloških mjera. Prosvjed je organiziran preko Facebook grupe 'NE je uvijek NE', koju vodi Nina Kalember.

Kalember je na ispraćaju pokojnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića imala transparent zahvale, s obzirom da joj je gradonačelnik pomogao u vezi njezine kćerke, i to u ključnim trenucima kada je bilo najteže. Nažalost, zbog niza nepravdi koje su kasnije proživjele, i to u razdoblju teške bolesti, njena je kćerka presudila sama sebi pred koju godinu.

Neki od okupljenih su javno rekli o teškim sudbinama koje su ih zadesile, i to zbog seksualnog uznemiravanja, kao i silovanja i pokušaja silovanja. Slušati ispovijesti, kako za vrijeme dvosatnog okupljanja tako i nakon njega, potaknulo je ovu bujicu riječi da izađe iz mene.

Životna priča Nine Kalember potaknula je i mlade da na skupu progovore o seksualnom uznemiravanju u školama i na fakultetima, kod kuće. Uistinu, najteže je kad kod kuće situacija nije dobra, kad se živi u okruženju alkoholiziranih osoba, u nasilju, u vječitom strahu, tuzi i boli - a za koje ne smije saznati sredina, jer je to još uvijek sramota. Barem se nameće takvo mišljenje, koje je uvriježeno gotovo svugdje. I gdje naći svoj mir? Iskustva govore da upravo takve situacije mnogi na pozicijama, ali i bez njih, znaju iskoristiti.

Javno je progovorila i jedna žrtva napada od strane migranta, koji ju je pokušao ubiti i silovati. Uputila je poruku, pogotovo mladima da, ako su prošli bilo kakvo seksualno uznemiravanje, da smognu snage i idu dalje. Kako živimo u nemilosrdnom društvu, a prošlost ne možemo više vratiti, već samo živjeti ono što nam donosi danas, poručeno im je, a tako i svim žrtvama Prizor s prosvjeda.općenito, da daju sve od sebe da se izvuku iz pakla u koji su uvučeni, da puno toga ovisi o njima samima i da gledaju samo naprijed. Da idu samo naprijed i daju sve od sebe da postignu što žele, u skladu sa svojim mogućnostima i usprkos svima. Da ne dopuste da zlo pobijedi. Jer postoji nada da će doći sve na svoje i da će jednog dana svatko odgovarati za svoja zlodjela.

Prošlost se ne može mijenjati, ali se može danas, danas se mora živjeti. K tome, mora se paziti koga se pušta blizu sebe i kome se čovjek povjerava, jer istina može poslužiti nekome da zaštiti tu osobu, ali i da je uništi.

Izrečena su mnoga imena koja i dalje tutnje u glavi, onih koji su postali silovatelji i koji i dalje seksualno uznemiravaju žrtve, a i dalje su na slobodi, na svojim radnim mjestima. Žrtve se boje prijaviti zbog prijetnji, a neke od njih su toliko siromašne 'da se boje da njihova riječ ništa neće značiti'. Pravosuđe je pokazalo niz manjkavosti do sada, od toga da ne štiti žrtve ni na koji način u mnogim slučajevima, do toga da žrtve ponovno postaju žrtve kad počinitelji budu pušteni na slobodu.

I gdje je kraj toj strašnoj trakavici, koja se provlači kroz naše društvo kroz dugi niz godina? Koliko žrtava mora 'pojesti' da bi se napokon donio zakon koji bi automatski zaštitio sve žrtve i dao im svu potrebnu pomoć, bez dodatnih stigmatiziranja, a krivce smjestio tamo gdje im je i mjesto? Hoće li donositelji odluka napokon imati snage i volje da učine nešto po ovom pitanju? Točna brojka žrtava se ne zna, jer zbog toga što ne vjeruju institucijama, mnoge žrtve nisu nikada prijavile zločine.

Moramo biti svjesni da žrtve nisu birale, žrtva može postati svatko. A neke će reći što im se dogodilo samo ako ih se zaštiti. Stoga je vrlo važno ukazati na probleme s kojima žive godinama, najčešće i sa samim počiniteljima pod istim krovom.

Uistinu je vrijeme da se u Republici Hrvatskoj konačno ovo pitanje dovede do kraja - da se žrtve zaštite u potpunosti i da po sili zakona počinitelji napokon odgovaraju, da se žrtvama automatski pruži sva moguća pomoć i njega i da ih se nikada ne ostavi po strani, da im se da posebno mjesto u društvu i da im se da mogućnost da ostvare sami sebe uz sva prava koja im pripadaju.

Ovo okupljanje je bilo tek početak, najavljena su i daljnja. A imena će izlaziti na površinu. Jer čaša se prelila, i to odavno. Potrebno je promijeniti mnoge stvari, i to iz temelja. Mnoge žrtve su izgubile sve, preostalo im je samo da još kažu istinu o tome što im se dogodilo i što ih je dovelo da pokleknu u životu. Nažalost, često ih se ismijava, izruguje, umjesto da im se pomogne. A da konačno progovore, trebaju čvrstu garanciju od države da će ih se zaštititi i da ruka zlih moćnika i počinitelja nikada više neće moći doći do njih.

Problematika koja je navedena bukti u mnogima. Žrtve se nadaju da će i one napokon ugledati svjetlo na kraju tunela koji su do sada morale proći, i to najčešće same, sa svojom nutrinom punom razočarenja i boli.

Klaudija Klanjčić

 

Tekst je isključiva odgovornost autora i ne odražava stavove In Portala.

 

Povezane vijesti