VELIKI INTERVJU, SILVA CAPURSO Učinimo djeci s poteškoćama život ljepšim

Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Opće bolnice Dubrovnik na jednom mjestu okuplja stručnjake različitih profila s ciljem provođenja dijagnostičkih i terapijskih postupaka te rehabilitacije i habilitacije djece s teškoćama u razvoju

Silva Capurso s kolegama.

 

Više o programima, njihovom timu, izazovima u radu rekla nam je Silva Capurso, savjetnica Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlje djece i mladih Opće bolnice Dubrovnik i doktorski student Prevencije i invaliditeta ERF-a. Spomenimo i da je Silva nedavno dobila nagradu za iznimna postignuća u proteklom jednogodišnjem razdoblju koju dodjeljuje Dubrovačko-neretvanska županija.

Za početak,  koje sve programe provodi Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih i koji od njih su namijenjeni djeci s poteškoćama u razvoju?

- Okupili smo tim mladih stručnjaka koji se bave djecom s teškoćama u razvoju, djecom s emocionalnim, ponašajnim i drugim teškoćama i trenutačno nas je sveukupno devet. Broj polako raste, a ovisno o potrebama djece zapošljavamo i nove djelatnice. Najprije je u Poliklinici za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih počelo raditi dvoje psihologa, logoped, fonetičar, edukacijski rehabilitator i radni terapeut koji je ujedno i fizioterapeut. Ove smo godine zaposlili još jednu edukacijsku rehabilitatoricu. Sve nas je više i naše djelatnice završavaju ili su završile brojne edukacije. Provodimo sve psiho-dijagnostičke testove i u nešto manje od dvije godine rada kod nas je iz određenih razloga na dulji ili kraći period došlo gotovo 600 djece.

Psiholozi rade prve procjene djece, a osim svih psiho-dijagnostičkih testova za djecu, obučeni su i za dijagnosticiranje poremećaja iz spektra autizma i provode opservacijski protokol za dijagnostiku autizma ADOS 2. Edukacijske rehabilitatorice i logopedinja završile su dodatne edukacije za provođenje posebnih terapijskih programa za rad s djecom, a fonetičarka i radna terapeutkinja već više od godinu dana rade NF trening. Nakon završetka rehabilitacijskog/habilitacijskog rada s djecom, izdaju se nalazi svih stručnjaka koji su radili s djecom kako bi roditelji imali potpunu informaciju o napretku svoga djeteta, ali i potrebnu dokumentaciju za eventualno ostvarivanje prava pri jedinstvenom tijelu vještačenja ili upisu u odgojno-obrazovne ustanove.

Veliku pomoć pri otvaranju Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih pružila nam je Gordana Buljan Flander, dugogodišnja ravnateljica i osnivačica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i vrhunska stručnjakinja kada je riječ o djeci.

Djelatnice Poliklinike sudjeluju i na brojnim edukacijama, konferencijama i kongresima, a posebno bih željela istaknuti okrugli stol održan krajem 2019. godine u sklopu konferencije Hrvatskog katoličkog sveučilišta gdje je središnja tema bila 'Mozak i um', a mi govorili o multidisciplinarnom pristupu u radu s djecom s teškoćama i tom smo prilikom zajedno predstavili jedinstven projekt i način rada u sklopu jedne opće bolnice, što je za hrvatske prilike rijetkost.

U sklopu poliklinike djeluje terapija senzorne integracije i neurofeedback trening. Koliko je do sada djece s poteškoćama obuhvaćeno terapijom i kakvi su rezultati?

Silva Capurso s kolegama.- Zadovoljni smo, a nadam se da su zadovoljni i roditelji djece koja su bila kod nas na terapijama. Imamo senzornu integratoricu, ali su za rad u senzornoj sobi svojim zvanjem osposobljene i edukacijske rehabilitatorice, pa se broj korisnika kroz proteklo razdoblje popeo na oko 350 djece s kojima su u određenim periodima naše stručnjakinje radile. Senzorna soba najčešće je tražena od svih drugih ambulanti i djeca u nju najradije odlaze. Ponekad djeca ostanu i razočarana ako ih edukacijska rehabilitatorica odvede u drugu ambulantu jer je taj dan na redu rad na, primjerice, grafomotorici i program za dijete je koncipiran tako da će se raditi u drugoj sobi. Sigurno je da nam je senzorna soba, kada je riječ o djeci, najtraženija prostorija u kojoj vole i žele boraviti.

NF (neurofeedback) nerijetko traže roditelji. Ponekad njihovom djetetu nije potreban NF ili je potrebno donijeti dodatne uputnice, poput one neuropedijatra ukoliko postoji dilema je li za dijete NF preporučljiv ili nije. Radimo 20 tretmana dva puta tjedno i uglavnom ih uspijevamo izvesti redovito. Rjeđi su slučajevi kada djeca ne dolaze na terapiju prema dogovorenom rasporedu. Naime, konkretnije  pomake nije moguće vidjeti ukoliko se terapija ne provodi na način na koji je to propisano. Ipak, roditelji najčešće terapije shvaćaju ozbiljno, a izuzetno smo zadovoljni kada dođu s povratnom informacijom da dijete ostvaruje bolje rezultate u školi i da mu se koncentracija poboljšala. Kada govorimo o NF, moram reći da najbolje rezultate imamo u radu s djecom s ADHD-om ili drugim dijagnozama kojima je ADHD jedan od komorbiditeta. Naše djelatnice dodatno su se educirale za rad na NF aparatu kod psihologinje Ane Vodanović Kosić koja je, osim edukacija u Zagrebu, provela i superviziju rada tijekom 2020. godine, a prema potrebi redovito se čujemo za potrebne savjete ovisno o potrebama pojedinog našeg malog pacijenta.

Kad govorimo o ranoj intervenciji kod djece s poteškoćama u razvoju, koji su najveći izazovi u radu s kojima se susrećete? Što je eventualno potrebno da svako dijete u pravo vrijeme dobije sve što mu je, s obzirom na individualne poteškoće, potrebno?

- Više je izazova s kojima se susrećemo u radu, ali ovom bih prilikom izdvojila potrebu povjerenja u sustav i stručnjake koji rade s djecom. Nerijetko roditelji dođu u Polikliniku s jasnom vizijom što njihovom djetetu treba. Nažalost, ili nasreću, to nije uvijek tako. Često se događa da kod djece treba samo potaknuti razvoj, a ponekad je potreban i rad više stručnjaka u multidisciplinarnom timu, pa se nakon procjene odlučuje što je prioritetno za rad s djetetom, a s čime treba pričekati iz određenog razloga. Možda je najplastičniji primjer želja roditelja da s djetetom krenu logopedu. Nije uvijek prioritet logoped, ponekad je ključno, nakon procjene kod psihologa, određeni period ići na rehabilitaciju i habilitaciju kod radnog terapeuta ili edukacijskog rehabilitatora, a tek nakon toga krenuti s poticanjem govorno-jezičnog razvoja kod logopeda. Međutim, s obzirom da je govorno-jezične teškoće najlakše prihvatiti kao problem, roditelji nerijetko inzistiraju upravo na odlasku kod logopeda, gubeći dragocjeno vrijeme koje su mogli i trebali iskoristiti kod drugih pomagačkih struka koje će potaknuti pravilan razvoj njihovog djeteta.

Osim što je iznimno važno krenuti kod stručnjaka na vrijeme, ono što bih posebno željela istaknuti je što ranije prihvaćanje djetetovih teškoća, ma kakve one bile. Naime, opće je poznato da se ljudski mozak razvija najintenzivnije do tri, odnosno sedam godina, i u tom razdoblju s djetetom se može napraviti najviše kako bi se potaknuli njegovi maksimalni potencijali. Stoga ne treba baš uvijek slijepo slušati stare izreke poput one 'muško je, lijen je'. Nije uvijek tako i roditelji najbolje osjete treba li njihovom djetetu pomoć. Ono što im je potrebno je još jedan, onaj mali dodatni korak - krenuti stručnjaku i prihvatiti njihove sugestije jer će na taj način roditelj najbolje pomoći svome djetetu.

Dakle, pravo vrijeme ovisi o tome kada se roditelj javio, ali i o sredini u kojoj se nalazi i mogućnostima koje ona pruža. Potičemo i voljeli bismo kada bi svaka sredina poput Dubrovnika imala razumijevanje na koje su naišli roditelji djece s teškoćama u Općoj bolnici u Dubrovniku, gdje je ravnatelj Marijo Bekić pokazao izuzetan senzibilitet i pokrenuo inicijativu za otvaranjem Poliklinike koja potiče rani razvoj djece s teškoćama u razvoju. Treba reći kako se ne bavimo isključivo poticanjem ranog razvoja djece, već i brojnim drugim potrebama djece, prije svega posljednjih mjeseci vezano uz emocionalne i ponašajne teškoće uslijed covid-19 pandemije. Voditelj naše Poliklinike je psihijatar Davor Grilec, subspecijalist socijalne psihijatrije i u timskom radu obavljaju se procjene djece ovisno o njihovim trenutačnim potrebama.

Koja bi bila Vaša generalna poruka roditeljima djece s poteškoćama u razvoju?

Silva Capurso- Javite se posumnjate li ili uočite bilo kakve teškoće kod vašeg djeteta! Razgovarajte s vašim odabranim liječnikom pedijatrom, a on će vas uputiti gdje i kako dalje. Srećom, u Dubrovniku imamo otvorenu Polikliniku za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih pri Općoj bolnici u Dubrovniku i roditelji s djecom mogu doći uz uputnicu obiteljskog liječnika ili pedijatra. Svaka sredina ima svoje osobitosti i drugačije mogućnosti, pa je teško reći generalno što pojedini roditelj može napraviti budući da to prije svega ovisi o sredini u kojoj živi. Jedno je sigurno, važno je obratiti se stručnjacima za pomoć i vjerovati u njihovu procjenu o tome što je vašem djetetu u određenom trenutku potrebno. Naravno, ako mislite da je nužno, potražite i drugo mišljenje, ali svakako tražite pomoć što prije posumnjate li u odstupanja od redovnog razvoja kod vašeg djeteta.

Kako svi zajedno možemo pomoći djeci, kako onima s poteškoćama, tako i onima bez poteškoća, da ostvare svoj puni potencijal?

- Svi trebamo raditi na ostvarivanju punih potencijala djeteta. I treba krenuti od kuće. Roditelji trebaju uočiti problem i obratiti se stručnjacima, a nakon toga početi s potrebnim rehabilitacijskim i habilitacijskim postupcima. Već je to za roditelje ponekad veliki izazov jer neke, pogotovo manje sredine nemaju potrebne stručnjake za rad s njihovom djecom. Osim toga, potrebno je voditi računa i o istinskoj inkluziji djece s teškoćama u odgojno-obrazovne ustanove. Roditelji i tu nailaze na prepreke i nerazumijevanje, pa mi se ponekad čini kad s njima razgovaram da trče maraton sa stalnim preprekama. Umjesto pomoći, nailaze na nerazumijevanje ili odbijanje. Uvijek im nedostaje još jedan papir ili su došli na krivo mjesto. Ukratko, rekla bih da, uz sve navedeno, prije svega moramo senzibilizirati društvo za ljude koji su drugačiji od većine i prihvatiti ih. A nakon toga zajedno s njihovom obitelji pokušati ostvariti njihove pune potencijale. Nećemo to postići ističući negativne strane djeteta i sve ono što dijete ne može. Upravo obratno, potrebno je koncentrirati se na ono što dijete može i otud krenuti. Vrtići i škole moraju promijeniti način razmišljanja i pristup djeci s teškoćama u razvoju. Djeca s teškoćama u razvoju nigdje neće otići. Tu su, s nama. I ostat će. Učinimo im život ljepšim i naučimo i sami nešto novo i drugačije. Upoznajmo i druge svjetove, posve različite od naših, ali ne i manje vrijedne, zanimljive i bogate.

 

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti