KOMENTAR Osobe s invaliditetom nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji

Problema i neprilagođenih rješenja je očito koliko i ruševina, previše je onih koji još jako, jako dugo neće biti u svojim domovima. Tim ljudima treba konkretna pomoć još jučer, kako bi do izgradnje ili sanacije svojih domova mogli dostojanstveno živjeti

Depresivni mladić u kolicima, ilustracija.

 

Strah za vlastiti i život najmilijih, bespomoćnost, osjećaj da nemaju kontrolu nad ničim, spoznaja da su tako krhki, neizvjesnost što donosi novi dan, šok, očaj, suze jer su izbrojeno u sekundama izgubili sve što su stekli ili - neusporedivo s ičim - da su zauvijek pod ruševinama izgubili nekog svog, voljenog...

Potres koji je prije više od tri mjeseca pogodio Sisačko-moslavačku županiju razorio je kuće, stanove, sve ono materijalno, ali i ostavio golemu traumu u ljudima i još dugo ništa neće biti isto.

Razmišljajući što i kako ću napisati došla sam do zaključka da teško mogu napisati bilo što pametno, bilo što da ih utješi i olakša im jer sam ja doma, pišem za svojim stolom, a većina tih ljudi nije i još dugo neće biti. Preteško je. Svima. Onima koji su osobe s invaliditetom ili u obitelji imaju nekoga s invaliditetom još je barem deset puta teže. Upozorila je na tu činjenicu i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom prije dva i pol mjeseca. Tada je predložila konkretne radnje i aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se osigurala pristupačnost samih objekata/kontejnera (ulazi, prostorije, namještaj i oprema, sanitarni čvorovi i drugo), pristupačnost površina za kretanje u privremenim naseljima (nogostupi, pješački prijelazi, parkirališta, prilazi objektima i drugo) te informacijska i komunikacijska pristupačnost (znakovi, obavijesti i druge informacije važne za siguran i samostalan život) za sve osobe s invaliditetom, bez obzira na vrstu oštećenja koje imaju.

'Upozoravamo sva nadležna tijela i javnost kako neosiguravanje pristupačnosti i uskraćivanje razumne prilagodbe od strane onih koji su ju dužni osigurati predstavlja povredu međunarodnih i nacionalnih propisa te podliježe sankcijama kao jedan od oblika diskriminacije.

Također, uz diskriminaciju zbog koje su osobe s invaliditetom dodatno izolirane i onemogućene u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti - nepristupačni smještajni objekti i popratni sadržaji, kao i neuvažavanje preporuka pravobraniteljice ukazuju i na omalovažavajući odnos prema osobama s invaliditetom, posebno uzimajući u obzir kako se velik broj prepreka koje onemogućavaju pristupačnost može ukloniti uz minimalne intervencije i neznatne troškove', poručila je tada pravobraniteljica, a ja se danas svim srcem nadam da je situacija barem malo bolja.

Poslala sam nedavno upit u udrugu osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije iz koje su mi rekli sljedeće:

'Ono što mi znamo od naših članova i povratnih informacija da su svi, posredstvom udruge ili nadležnih službi, sukladno svojim potrebama dobili prvu i najnužniju skrb u realno mogućem vremenu.

Općenito, nadležne službe, uključujući prije svega stožere na nivou države i gradova mislim, kao i većina građana, nisu bili pripremljeni na ovakve razmjere katastrofe i probleme na terenu te je za razumjeti prvotni kaos i nedostatak podrške.

Trebalo je vremena da se poslože i organiziraju službe za pomoć, pa tako i za osobe s invaliditetom. Zahvaljujući civilnoj zaštiti, vojsci, vatrogascima, HGSS-u, Crvenom križu, Caritasu i drugim javnim institucijama koje su odmah reagirale i organizirale se u aktivnostima najpotrebnije pomoći, naši članovi adekvatno su zbrinuti i opskrbljeni hranom, vodom i potrebnim pomagalima i higijenskim potrepštinama. S pojedinim gradovima organizirali smo dostavu kuhanih obroka, a kako udruga provodi programe osobne asistencije za svoje članove koji su s težim invaliditetom i kroz program Zaželi ima 20 zaposlenih žena koje izravno skrbe o našim starijim članovima i ostalom stanovništvu u potrebi, naši zaposlenici, iako i sami zatečeni svojim obiteljskim problemima, bili su cijelo vrijeme dostupni i za dodatne vidove pomoći. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike organiziralo je socijalne službe koje na terenu pružaju stručnu pomoć te organiziraju mobilne timove podrške za manja mjesta. Osim njih, pojedine obitelji obilazili su mobilni timovi koji su se kao partnerske organizacije i prijatelji udruge uputili na naše područje, a odnosilo se uglavnom na podršku obiteljima djece s teškoćama u razvoju. Udruga je i sama organizirala alternativni smještaj za članove koji su se obratili nama za podršku i pomoć, a roditeljima djece s teškoćama u razvoju ponudili su smještaj u drugim dijelovima Hrvatske te u suradnji s prijateljskim udrugama osigurali u mjestima privremenog boravka nastavak pružanja psihosocijalne podrške.

Danas, s odmakom vremena od prvih dana katastrofe, uočavaju se neki naknadni problemi s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom na potresu pogođenom području. Većina nogostupa zbog potresom oštećenih građevina ograđena je, zatrpana građevinskim otpadom te otežava kretanje osoba s invaliditetom pri obavljanju svakodnevnih potreba ili rekreativnih aktivnosti. Nadležne službe koje osiguravaju smještaje u kontejnerskim naseljima ili dovoze takve oblike privremenog smještaja u dvorišta obiteljskih kuća nemaju razumijevanja za psihološko stanje osoba s invaliditetom te smo s terena dobili dojave da pojedine obitelji nisu ostvarile ta prava na osnovu zelene oznake oštećenja, unatoč tome što zbog svog tjelesnog ili intelektualnog stanja kod njih je postojao opravdan strah boravka u oštećenom domu. Državne službe smještene su u alternativnim radnim prostorima za koje se nije vodilo računa da budu prilagođeni i pristupačni osobama s invaliditetom. Kontejnerska naselja također nemaju prilagodbu, a pri redovnim obraćanjima svih stožera i službi i pisanju obavijesti i uputa nije se vodilo računa da informacije budu pristupačne svima - znakovni jezik, obavijesti i druge informacije važne za siguran i samostalan život na Brailleovom pismu.

Naime, pristupačnost uz mobilnost i stanovanje predstavlja osnovni preduvjet za uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice, a osiguranje pristupačnosti obveza je koja proizlazi iz međunarodnih dokumenata koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala, kao i obveza koju propisuju nacionalni zakoni i propisi. Kako će privremeni smještaji - posebno kontejnerska naselja do obnove domova, vjerojatno i nažalost, biti malo duže 'privremeno rješenje' od početka njihove gradnje trebalo je voditi računa o pristupačnosti samih objekata/kontejnera.

Osobno, kao roditelj djeteta s teškoćom u razvoju, mogu svjedočiti da moj kontejner, kad je riječ o sanitarnom čvoru, nije prilagođen i ne zadovoljava rješenje za moje dijete.

Kako u udruzi imamo polovicu članova koja su djeca s teškoćama u razvoju, udruga je, osim pomoći na terenu i u domovima svojih korisnika, u najkraćem mogućem realnom vremen, i nakon dobivanja zelene oznake za sigurnost svog sjedišta udruge u Petrinji, u ulici Jelene Babić 18, osigurala nastavak pružanja psihosocijalne podrške te danas nju koristi 82 djece s teškoćama u razvoju od kojih je 57 u dobi do osam godina, što svjedoči o nužnosti uspostave rane intervencije. Tijekom cjelodnevnog radnog vremena, za sve članove iz svih dijelova županije, u Petrinji je na usluzi radna terapija koju koristi 71 dijete, terapija senzorne integracije za 64 djece te fizikalna terapija za 21 dijete s teškoćama u razvoju', kazala je Aleksandra Milković, izvršna direktorica UOSI SMŽ.

Jedna meni bliska osoba koja živi na potresom pogođenom potesu mi je također kratko i jasno rekla da ne postoji kontejner u koji bi se moglo ući s kolicima i adekvatno u njemu zadovoljiti životne potrebe osoba s invaliditetom. Žena je u kolicima i nakon tri žute naljepnice otišla je živjeti u drugi grad. Mjesec dana prije odlaska iz svoje kuće je ona s kolicima, a ima i 95-godišnju baku, također u kolicima, živjela u ljetnoj kuhinji, bez tople vode i kupaone i, kaže, nikoga nije bilo puno briga.

Problema i neprilagođenih rješenja je očito koliko i ruševina, previše je onih koji još jako, jako dugo neće biti u svojim domovima. I ne, neću ja sad biti general poslije bitke, niti prozivati ikoga jer tim ljudima i ne treba general i nemaju puno koristi od prozivki. Tim ljudima treba konkretna pomoć još jučer kako bi do izgradnje ili sanacije svojih domova mogli dostojanstveno živjeti, kako bi mogli biti oprani u prilagođenoj kadi, sjesti na WC školjku prilagođenu njima, kretati se po prostoru s kolicima, imati prilaz do kreveta... I to je malo u odnosu na ono što su izgubili, ali barem toliko malo im možemo i trebamo dati.

Također, molim sve nadležne, ako će itko od njih čitati komentar, da prilikom ponovne gradnje kuća ili veće sanacije postojećih uzmu u obzir sve moguće prilagodbe koje moraju ići kad su osobe s invaliditetom u pitanju. To svakako uključuje veću kvadraturu i prostranost. Da ne bi bilo po principu svima isto - i nismo znali, nisu nam rekli.

 

Anita Blažinović

 

Tekst je isključiva odgovornost autora i ne odražava stavove In Portala.

 

Povezane vijesti