OBRAZOVANJE SVIMA Svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom usavršavanju

Ovisno o tome koliko je moguće, uvijek je dobro učiniti što više kako bismo prilagodili sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesima obrazovanja i usavršavanja. Zato što je to pravo svakog čovjeka

Mladić s invaliditetom s prilagođenim računalom, ilustracija.

 

Ovom temom započinjemo niz tekstova u području obrazovanja odraslih osoba s invaliditetom.

Razlog tomu jest projekt pod nazivom 'Inkluzivno obrazovanje: osiguravanje pristupačnosti ne-strukovnog obrazovanja odraslih osobama s invaliditetom' koji provodi Ustanova URIHO.

Dakle, kao što piše u naslovu koji je citat iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije: obrazovanje svima!

No je li to zaista tako?

Naravno da nije.

Ipak, nije cilj ovog teksta kritizirati, već opisati realno stanje stvari. Odlično je što u Povelji (članak 14) tako piše, jer ona služi kao uporište promjena. Bez nje možda ne bi bilo niti ovog projekta.

Ovom tekstu nije svrha ni diskutirati o potrebi dostupnosti obrazovanja za sve. Čini se da to uopće nije diskutabilno jer, očito, postoje neoborivi dokazi koji potvrđuju potrebu s obzirom da i u Povelji tako piše.

Svrha ovog teksta je u osvještavanju postojanja niza teškoća na koje nailaze kreatori i izvoditelji usluga obrazovanja i usavršavanja pri provođenju istih. Specifično, teškoće vezane uz dvosmjeran odnos pružatelja obrazovanja i primatelja istog, u ovom slučaju odrasle osobe s invaliditetom.

Cilj članka 14 Povelje jest vrlo jasan. Izvedba, na prvu, ne zvuči odveć zahtjevno.

Opet, je li to zaista tako?

Naravno da nije.

Teškoće osoba s invaliditetom jesu toliko raznovrsne koliko su raznovrsni poremećaji i bolesti koje te osobe imaju u interakciji s raznolikošću samih osoba po mnogim ostalim bitnim karakteristikama.

Dakle, prilagoditi se svom tom mnoštvu (kaosu) izazova jest, uz najbolju volju i resurse, gotovo nemoguće. Pitanje je, je li to i potrebno.

Ipak, nije cilj ovog projekta perfekcionizam u prilagodbi pružatelja obrazovanja, već razum. Termin 'razumna prilagodba' obuhvaća procjenu potrebe i prikladnosti eventualne preinake te razmjernosti i primjerenosti opterećenja po dionike samog procesa prilagodbe. Postoji niz hipotetskih postupaka koje možemo učiniti kao odgovor na niz izazova na koje nailaze obje strane obrazovnog procesa. Ti postupci se uvelike razlikuju zahtjevnosti realizacije. Ovisno o dobiti, nekada je taj ulog srazmjeran, a nekada se radi o jasnoj i teže objašnjivoj diskrepanci.

Ovisno o tome koliko je moguće, uvijek je dobro učiniti što više kako bismo prilagodili sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesima obrazovanja i usavršavanja. Zato što je to pravo svakog čovjeka.

Postoje situacije u kojima nećemo moći učiniti mnogo. Međutim, faktori koji utječu na kvalitetu prijenosa znanja mogu biti vrlo jednostavni i lako primjenjivi. Sve što je potrebno jest pitati polaznike za savjet i uputu. Jer ipak same osobe s invaliditetom najbolje poznaju svoje teškoće te vjerojatno i imaju ideju o tome kako ih umanjiti.

Glavne poruke ovog teksta jesu:

- pružatelji usluga obrazovanja i osobe s invaliditetom nailaze na niz teškoća u procesu razmjene znanja;

- jednostavne intervencije u ovom procesu mogu imati snažan učinak u smjeru poboljšanja efikasnosti razmjene znanja.

Dakle, pružatelji usluga obrazovanja, budite otvoreni za raznolikost primatelja vaših usluga i pristupačni u smjeru zajedničkog kreiranja postupaka u svrhu efikasnijeg učenja.

 

Mia Pavlić Cindrić

 

Povezane vijesti