VOLONTERI PIŠU ZA IN PORTAL Ono što radimo treba uključivati svakoga

Sljedeći put kada susretnete osobu s invaliditetom neka vam ne bude teško pridržati vrata, pomoći prijeći cestu ili jednostavno popričati jer ona ne želi sažaljenje niti uzdizanje, samo prihvaćanje, kaže Monika

Čovjek s bijelim štapom, ilustracija.

 

Gotovo svakodnevno imamo priliku susresti se s osobama s invaliditetom koje unatoč svojim teškoćama hrabro koračaju kroz život. Ponekad njihovi problemi nisu toliko očiti, ali im otežavaju svakodnevno funkcioniranje i obavljanje nekih osnovnih životnih radnji.

Na radionici Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO u sklopu volonterske akcije mladih ‘72 sata bez kompromisa’ sam samo nakratko imala priliku iskusiti i dobiti uvid kako je to biti slijepa osoba. Koliko je samo napora i koncentracije zahtjevalo prijeći od jednog kraja sobe do drugog i pronaći vrata kuhinje s povezom na očima i bijelim štapom, ne mogu ni zamisliti koliko je izazovno i teško slijepoj osobi sići niz stepenice ili obuči se.

Odmah sam se prisjetila svojih studentskih dana kada sam živjela u studentskom domu zajedno s osobama s invaliditetom. Okolina ih često nepravedno osuđuje i deklarira kao nesposobne za rad smatrajući da je takvim osobama fakultet samo trošak i gubitak vremena. No oni također kao i svatko od nas imaju puno toga za ponuditi. Stoga im je neophodno pružiti priliku da razvijaju svoje talente i ostvare svoj puni potencijal. Slijepa osoba može biti savršen govornik, glazbenik ili menadžer samo ako dobije priliku.

Budući da je naš svijet prilagođen prosjeku, osobama s invaliditetom je potrebna naša podrška i pomoć kako bismo im olakšali svakodnevne izazove s kojima se susreću. Ako zastanemo na trenutak, pogledamo i popričamo s nekom od tih osoba, primijetit ćemo da su to načešće smirene, zadovoljne i pozitivne osobe koje su prihvatile sebe i svoje teškoće. Ako su oni prihvatili sebe, zašto ih ne bismo i mi prihvatili kao ravnopravne članove društva koji svojim talentima i radom mogu biti korisni i činiti ovaj svijet boljim mjestom?

Na današnjem predavanju dojmile su me se dvije rečenice koje želim i s vama podijeliti, a to su: ‘S ljudima je potrebno strpljenje’ i ‘Ono što radimo treba uključivati svakoga.’

Stoga sljedeći put kada susretnete osobu s invaliditetom neka vam ne bude teško pridržati vrata, pomoći prijeći cestu ili jednostavno popričati jer ona ne želi sažaljenje niti uzdizanje, samo prihvaćanje.

 

Monika Mirković

 

Povezane vijesti