MOJA PRIČA Jerry Livingstone

Ne očekujem da se svijet vrti oko nas. Prilagodit ću se, samo napravi tako da se mogu prilagoditi, kaže Jerry. Pametnom dosta

Osoba s invaliditetom, ilustracija

 

Jerry Livingstone (prezime je izmišljeno, jer lik iz ove priče ne želi otkrivati ime u životu kroz koji je prohujala oluja), zakoračio je u šesto desetljeće života, otac je četvero djece. Samostalan je, ima kuću, podigao je obitelj i njegova odrasla djeca i dalje ga traže kao podršku.

Jerry je otišao u mirovinu kao računalni programer, a još uvijek se natječe u nekoliko sportova, i to kao trener.

Ovaj 'zdrav, svakodnevni Joe, koji živi normalnim životom' čak je sudjelovao na Bostonskom maratonu. Ništa neobično, rekli biste, da kojim slučajem Jerry nema teži oblik invaliditeta. Tog kobnog 3. prosinca (isti dan kada se obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom) Jerryja je udario pijani vozač. Nesreća ga je ostavila kao paraplegičara, ali ga nije definirala kao čovjeka.

Jerryjevo postojanje nije obilježeno njegovim invaliditetom. Živi život kao što bi svi ostali bez invaliditeta živjeli svojim životom.

- Mogu puno toga učiniti, a neke stvari ipak i ne - rekao je Jerry.

- Vozim automobil, brinem o obitelji, ulažem novac u dionice. Nisam bogat, ali nisam ni siromašan. Uživam u tome što sam zdrav i neovisan.

Međutim, kao osoba s invaliditetom Jerry je iskusio mnoge prepreke. Oporavljajući se od nedavne operacije rotatorne manšete, njegovi specijalisti za rehabilitaciju 'nisu mogli vidjeti dalje od njegovog invaliditeta', prisiljavajući ga na dodatne rehabilitacijske posjete na koje osoba bez invaliditeta ne bi bila obvezna.

Jednom su ga, priča Jerry, pripremali za operaciju kada je medicinska sestra izjavila da mu 'ne treba epiduralna injekcija, on je paraplegičar'. Osobe s paraplegijom, eto, pitajte rečenu sestru, nemaju kičmenu moždinu.

Jerry je morao obavijestiti medicinsku sestru da je samo djelomični paraplegičar i da će mu doista trebati epiduralna. Zamolbi je udovoljeno.

Nije lako biti osoba s invaliditetom bilo gdje u svijetu, kaže Jerry, ali se treba potruditi da živiš život dostojan čovjeka.

Kao primjer navodi slučaj kad je čekao u redu na sudu u Alabami kako bi obnovio svoju dozvolu za parkiranje. Gledao je službenicu kako hoda kroz red i pita ljude što im treba. Kad je došla do Jerryja i vidjela njegova invalidska kolica, upitala ga je 's kim si ovdje?' Premda samostalan i neovisan, Jerry ovoj službenici nije mogao objasniti da mu usluga asistencije i ne treba. Ah, predrasude naše svagdašnje, bez njih valjda ni svijeta ne bi bilo.

Usto je Jerryju teško ići na koncerte ili bejzbol utakmice jer su rijetko dostupne karte za osobe s invaliditetom za više od dvoje ljudi.

Jerry je u više od 35 godina shvatio puno toga kao netko tko živi s invaliditetom. Vidio je kako mnoge predrasude prema osobama s invaliditetom i dalje postoje. Ali također je vidio mnoge pozitivne promjene u društvenoj svijesti kako bi se osobe s invaliditetom aktivirale u onome što zovemo životom.

- Ne očekujem da se svijet vrti oko nas. Prilagodit ću se, samo napravi tako da se mogu prilagoditi  kaže Jerry.

Pametnom dosta, hvala Jerry.

 

Mladen Kristić

 

Povezane vijesti